|
Između spuštenih trepavica
Odem li u svijet ledenog daha, prekrije li me hladno grumenje vlažne zemlje; hoće li se naći netko tko će ti reći koliko si mi značio, koliko sam te osjećala u svakom titraju svoga srca? Glasom treperavim od radosti, ispričati ti moj život od kada sam te ljubila, sva lica i naličja mojih emocija i svu onu raskoš uzbuđenja, esenciju dodira kojim si me vabio u našu postelju podvlačeći me pod sebe. Hoće li biti netko ovdje uz tebe i samo na trenutak te promatrati mojim sjajnim očima, kako nikada ne bi zaboravio koliko sam te iskreno voljela, u sebi nježno i trajno čuvala.
Uz tebe sam se odrekla lažnog svemira i jednostavno postala Bolja Žena.
Napustim li odaje ovoga života iskradajući se iz svoje kože, hoćeš li pamtiti svaki moj uzdah, gužvanje plahte pod nemirnim prstima i krik zadovoljstva kojim si me darivao godinama? Postoji li mogućnost da me nikada ne zaboraviš dok gasiš svoje svjetlo, da se zadržim u okusu tvojih slatkih usana, između spuštenih trepavica i sanjam iznova naše snove u toplini tvoga tijela? Hoćeš li me vezati za svoje srce jednom kada me ne bude, čuvati me u blizini rebra i možeš li me zauvijek ostaviti u sebi kako moju istinsku obnaženost pred tobom ipak ne bi prekrila vlažna zemlja?
Uz tebe sam napustila prazan život, od trenutka kada sam postala Tvoja Žena.
Gordana Majdak
Copyright ©2017
Categories: D&G