BLOG - Lirska proza

...

Posted by blueperlaa on March 12, 2015 at 2:30 AM

ISPOD POVRŠINE


Možemo proputovati najromantičnija mjesta, ali svako putovanje je tek loša slika stvarnosti što nas okružuje ako nismo ponajprije proputovali sebe, zavirivši u sve one skrivene kutke i zakutke što posjedujemo izvan ogledala i izloga vanjštine. Upravo njima se s lakoćom prilagođavamo i ostavljamo obrise nasmijanih lutaka, ukočenih zglobova i neprirodnog tena, dok nam svilena kosa prekriva suviše opterećena ramena. Možemo se kretati snovima jednako kao i zbiljom, ali tek onda kada skupimo hrabrost i razbijemo ogledala. Moguće je otkriti i više od sanja ako izujemo ulaštene cipele, oslobodimo ramena staroga kaputa i pogledom razmaknemo oblake. I možemo se vratiti svom iskonu ljubeći vlastite žuljeve, te pronaći radost u znoju i sitnim posjekotinama svijesti jer život se ipak ne događa nekome drugome - već Nama.


Ne dozvoliti prolaznosti krađu sjećanja, ne omogućiti joj kretanje unutar neostvarenih sanja i sačuvati prisebnost trenutka jer toliko toga stane u svega nekoliko sati sadašnjosti što se ne može riječima sabiti u sadržaj, što ostaje zabilježeno tek okom promatrača, ispod i iznad površine života.



RK ''RONITI SE MORA'' – moja priča počinje uz poticaj dragih ljudi koji se već neko vrijeme 'polako utapaju u užicima koje pružaju podmorje, rijeke i jezera.' Ronjenje je interesantna kombinacija fizičkih teškoća i savladavanje prepreka što je solidan izazov. Ronjenje je povezano s našom tišinom, to je susret sa samim sobom, a za mene osobno ispunjenje na jedan poseban način kao i pisanje.


Otkrivanje mogućnosti, doziranog adrenalina, novog podvodnog svijeta, trodimenzionalnog kretanja i bestežinskog stanja. Nakon zarona osjećamo zahvalnost prema sebi, svome tijelu i njegovim mogućnostima. Velika je to odgovornost prema sebi i drugima. Treba ojačati vlastitu volju i super je otkriti nešto novo i tvrdoglavo ustrajati u tome jer ljudi se s godinama sve teže hvataju u koštac sa stvarima koje moraju učiti i biti u poziciji apsolutnih početnika.


Nova iskustva donose nova uzbuđenja samo je potrebno u početku ustrajati i uložiti malo više energije da bi se s vremenom moglo istinski uživati, a ronjenje pruža i više od toga, pod uvjetom da se pridržavate pravila koja su vrlo jednostavna i ima ih svega nekoliko kako bi ronjenje bilo sigurno.


Susret je to s ljudima s kojima razmjenjujete iskustva, dobre vibracije i rekla bih da je više od savršenog bijega od svakodnevice jer nemate vremena baviti se s tekućim problemima. Previše je izazova oko vas kao i situacija koje vam mame osmijeh na lice.


Ne znam spada li pod lovačku priču i ona koja govori o tome da se kapetan broda Peltastis zavezao za kormilo i potonuo na dno s brodom kao kapetan koji ne napušta svoj brod iako se mogao spasiti? Priča je ipak zastrašujuća ako vizualiziramo riječi i možemo zamisliti slike u glavi kako on umire, a njegov duh sada čuva olupinu i promatra znatiželjne ronioce.


Prvi put sam zaronila na otvorenom moru spuštajući se u dubinu bez vidljivog dna. Propadala sam u ambis sve do jarbola i prvih obrisa broda kao da me nešto vuče na sebe i u sebe. Dojam je bio potpun kada smo ušli u kabinu i sam prolaz kroz nju bilo je potpuno novo iskustvo. Tada sam spoznala da se nalazim u omeđenom prostoru pod morem, u gotovo zatvorenoj sobi koja ima zidove i vrata, a trenutak kada smo istražili pramac bio je neponovljiv jer je pogled od oko metar iznad njegove površine bio fascinantan. Kao u nekom filmu svaka površina bila je prekrivena mucastom patinom koja živi na dodir i svaki naš pokret djelovao je kao da oživljavamo olupinu jer smo poremetili njeno mrtvilo svojim dolaskom.



Imala sam dojam da diramo njenu kožu, njeno beživotno tijelo i ona je tada opet disala i meškoljila se. Sitne čestice uspavane sile podizale su se oko nas kao udah i izdah olupine. U trenucima kada smo je napuštali bilo mi je žao što odlazimo jer je ostavljamo napuštenom i usamljenom u utrobi mora. Ta 'olupina' je Grčki teretni brod Peltastis i nekada je imao život vrijedan pažnje i dostojanstveno je probijao i sjekao svojim pramcem površinu mora izložen mnogim izazovima, a danas zauvijek miruje.


I tako se jedan dan u koji ste zagrizli sredinom godišnjeg odmora uistinu može pretvoriti u dan za sjećanje pa čak i ako ste početnički entuzijasta u otkrivanju podvodnog svijeta. Svejedno je gdje ronite; jesu li to rijeke, jezera, more – svaki zaron donosi neku posebnost vrijednu pažnje.


bilješka;


Iznad i ispod površine tragam za ravnotežom osjećaja i prisjećam se potrošenih trenutaka kada sam otkrivala nešto potpuno novo i drugačije. Još uvijek zatreperim pri pomisli na slasno odgrizena jutra i hranjive večeri, svjesna kako mi ponekad nedostaje upravo onaj dan kada sam spoznala i proputovala sebe. Promatrala sam svoje dlanove, ispod i iznad površine dodira. Obnaženo tijelo u zagrljaju pripadajućeg svemira. Tada nisam razmišljala o minulom vremenu koje sam izgurala nogama iz tople postelje, o polupraznoj šalici kave koja me svojim oštećenim rubom opominjala, o lošem odabiru riječi tvoreći njima ništavna djela.


Jednostavno sam tonula na samo dno ostvarenog sna proživljavajući stvarnost.

 

Gordana Majdak