Marko Fančović | Gordana Majdak: Dodir obnaženih misli
Jezik tijela kao jezik duše
Spojiti osjećajno i tjelesno, strepnje i zebnje s trncima naslade koji kruže tijelom, opisati onu žudnju koja je sama po sebi naslada, i to je opisati tako da bude predočena čitatelju poput tjelesne obnaženosti, prikazati dušu koja sa sebe skida jednostavni pamuk ili raskošnu čipku onih dijelova odjeće nakon kojih ostaje samo gola koža, činiti to vješto i s užitkom i u umu onih koji čitaju izazvati isto takvu raskoš istančanih osjećaja, zadatak je nimalo lak za svakog pisca. Ali autorica je u tome uspjela, zbacujući svaki lažni stid kao što se prije vođenja ljubavi odbacuje odjeća, i uvući će vam se u um poput uvlačenja u krevet s najdražom osobom da se tamo dožive najljepši trenuci.
Ovo je knjiga za polagano čitanje s uživanjem, poput vođenja ljubavi, ne seksa na brzinu čiji je cilj samo tjelesno olakšanje, već koncentriranog spajanja tijela i duša u krajnjem užitku. Svaki ulomak je poput jednog poljupca razmijenjenog s najdražom osobom, svaki opis osjećaja je poput jednog dodira, svaki osjećaj poput jednog drhtaja u situacijama kad srce brže zakuca a u nutrini nešto zaleprša, dok koljena klecaju a glava se muti od osjećaja. Blag poput nježnih dodira ali i uzbudljiv poput polagane predigre, ovaj tekst zalazi u dubinu tjelesnih i duševnih osjećaja, ponavljajući opise poput ponavljanja pokreta tijekom vođenja ljubavi, uvijek istih ali uvijek drugačijih i očaravajućih. Ova knjiga ne opisuje što se dogodilo, pa čak ni kako se dogodilo, ona opisuje što se događa, opisuje svaki trenutak u kojem jesmo i koji osjećamo. Autorica svoje osjećaje ogoljuje poput žene koja skida gaćice sjedeći na krevetu u kojem nije sama, ne žureći i unaprijed uživajući u svakom trenutku strasti koja će uslijediti. Njezine riječi, riječi su ljubavi, i emotivne i tjelesne, nekad blage a nekad žestoko strastvene, i ljubav i užitak u osjećajima tu su, u svakoj riječi. Na čitatelju nije da ih traži i nalazi, već da ih shvati u uživa u njima, kao što je ona uživala u trenucima koje opisuje i u samom njihovom opisivanju.
Cijeli vrtlog osjećaja je pred vama, na vama je samo da zaplivate u njemu i osvježite se činjenicom da je netko sve ono što možete osjetiti potanko i pažljivo opisao, a ta bura emocija koja kruži tijelom i umom osvježava poput kiše koja pročisti nebo i natopi zemlju. Osvježite se i natopite Dodirom obnaženih misli, svucite svoje predrasude i očekivanja kao što biste skinuli odjeću sa sebe, i pustite da vas ove riječi dotaknu poput nečije ruke. Polagano i s užitkom, uz pomalo izmiješane osjećaje i onu slatku zbunjenost koja je neizbježna pri susretu duša i tijela. Čitajte i uživajte.
Marko Fančović
|
Marija Juračić / Gordana Majdak „Lauda požudi“ i „Dodir obnaženih misli“
Kada mi je autorica Gordana Majdak poslala svoju novu knjigu „Dodir obnaženih misli“, sjetila sam se njezine prve knjige „Lauda požudi“, ali i svih onih zbivanja koja su joj prethodila. Sje&...
Read Full Post »
|
Milena Benini | Gordana Majdak: Dodir obnaženih misli
Kako govoriti o ljubavi?
Doista, to nije lako, ni u stvarnom životu, a kamoli u književnosti. Kad se govori o ljubavnim pričama, obično se podrazumijeva da su u pitanju sladunjave, ki...
Read Full Post »
|
Sonja Smolec | Gordana Majdak: Dodir obnaženih misli
Emocije su to poput rasprsnutog ploda zrelog nara, s bezbroj klijetki koje sve zajedno čine cjelinu, slatke u svojoj konačnosti - tako bih mogla ukratko reći za ovu knjigu za koju mi je trebalo dosta vremena da ju u potpunosti upijem.
Read Full Post »
|
U četvrtak, 25. listopada 2018. s početkom u 19 i 30, će u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj br. 5 u Zagrebu, biti predstavljena nova knjiga zagrebačke književni...
Read Full Post »
|
(foto: ZIN DAILY) https://www.zvonainari.hr/
Priča Na prljavoj strani ulice Gordane Majdak u konkurenciji je za ZiN nagrade, objavljena 24.10.2017. godine na službenoj stranici Zvona i Nari - ZIN DAILY)
Read Full Post »
|
Osvrt na priču Gordane Majdak ''Zaspala bih crveno''
Iz zbirke „Pričam svoju priču“
Priča Gordane Majdak „Zaspala bih crveno“, tiskana u zbirci priča PS Portala „Pričam svoju priču“, počinje kišom. I tjeskobom. Onom koja se doživljava ut...
Read Full Post »
|
ZASPALA BIH CRVENO
Snažni nanosi kiše naslanjali su se na prozorska stakla. Njeni su udarci gotovo bili prijeteći, no ja sam se osjećala zaštićeno u svojoj sobi, u potkrovlju štaglja. Podvukla sam noge po...
Read Full Post »
|
U cijelosti pirpadajuća
Vrijeme sladostrašća razgolićuje sve tjelesne užitke, razdjeljuje fizičku potrebu od emocionalne i ponovno je spaja u jedinstven ljubavni doživljaj u trenucima kada postajemo jedno. Tada smo dvije apsolutne karakterne krajnosti koje se magnetski privlače orgazmom. Svaki tvoj dodir s vremenom me vodi k vrhuncu, otkrivajući gotovo ...
Read Full Post »
|
Pritajen uzdah zadovoljstva
Slivena u tvoje dlanove, razlivena krajolicima neslućenih užitaka; otkrivam sebe ovijenu u ljubavni zanos. Obnavljam se u Ljubavi. Nakon što tažim tjelesnu žeđ za tvojim dodirom, ponovno se sastavljam u pokrete, u dosljednost, u razum. Uzlet između bezumlja, trenutačnog gubitka svijesti dok sam nošena valovima i plimnim u&...
Read Full Post »
|
Gipke riječi
Nedjeljno je jutro. Budim se u toplini tvoga tijela, u dodiru ruke ovijene oko struka i u nagosti mog znatiželjnog pogleda na tvoju prisutnost. Ovdje si, u mom proljetnom jutru i mogu te dodirnuti vrškom jezika, kušati kakvog si okusa. Rastvaram sva osjetila ne bih li te što bolje doživjela i ne osjećam težinu suza otkada me očn...
Read Full Post »
|
Umjetnica Ljubavi
Ponekad sam bila nedovoljno budna i u bijegu sama pred sobom, noseći na ispruženim dlanovima bezobličnu masu emocija, zgrčeno srce u zakutku mog malog svemira. Hipnotički sam stvarala vlastitu prazninu. Prelazila sam iz jedne napuštene prostorije u drugu, iz prostora sjećanja u prostor osjeta. Život sam kušala skupljaju...
Read Full Post »
|
Osjećajne dubine
Postoje misli olovno teškog koraka, kretanje uplašenog srca i bojazan da ćeš se iskrasti iz mog ogledala. Postoji trenutak u kojem stojim ponovno sama i ne dodirujem te srcem jer te odjednom nema u mom buđenju. Dan se gubi u sivilu, a Mjesec je u izbjegli...
Read Full Post »
|
Između spuštenih trepavica
Odem li u svijet ledenog daha, prekrije li me hladno grumenje vlažne zemlje; hoće li se naći netko tko će ti reći koliko si mi značio, koliko sam te osjećala u svakom titraju svoga srca? Glasom treperavim od radosti, ispričati ti moj život od kada sam te ljubila, sva lica i naličja moji...
Read Full Post »
|
Ulaštena ljubavlju
Ukradena šutnji, izvlačim se već neko vrijeme iz samoće. Promatram nekoć stamene, mrtve zidove, gole sjene i divlji ples razvratne tišine. Sve je još uvijek ovdje i okružuje me, u zastrašujućoj podsvijesti. Ponekad se prisjećam sebe, bolno usamljene. Iskradam se iz prošlosti snagom novih e...
Read Full Post »
|
Poput stvarnosti
U šaputanju još jednog jutra pokrećem snagu naše ljubavi, oslobađam misao iznjedrenu iz prsnoga koša u bojama emocije koja me upravo preplavljuje.
Nekada su to bile riječi koje ne podrazumijevaju našu sudbinu, mirisa oljuštene boje i gotovo nečujni koraci u šet...
Read Full Post »
|
bilješka;
I kako da danas ne živim, živa u svome snu, budna u ostvarenom snu? Tolike godine sam žudjela za ljubavlju i ne mogu sada zanijekati svoje emocije. Niti želim. Ispisat ću ti još mnoga ljubavna pisma, sačuvat ću vrijeme, uspomene, Nas. U tom prvom dodiru usnama, u nagosti poljupca i zjenicama u kojima sam poželjna; kada ti se ...
Read Full Post »
|
Početak povijesti
Pamtim, i ta jutra napukla od samoće, od pogleda u prazno, od nedodira. Pamtim ih jer su me oblikovala. Usamljenu. Gladnu. Prisjećam se i tih noći unutar zidova skučenog prostora, tišine u meni, u mnogim lirskim zapisima.
Ne mogu potisnuti i iskorijeniti ono postojeće vrijeme nedorečenosti, beskraj lutanja i potragu za svjetloš...
|
Priznanje Ljubavi
Centar grada žuljevit i snen, razbuđuje se trljanjem automobilskih guma o vlažan pločnik. Ječanjem i grebanjem tramvajskih šina i cvrkutom ptičice ponad našeg prozora u sjeni povećeg stabla. Sjedim za pisaćim stolom umotana u mek i...
Read Full Post »
|
Ispunjena Žena
Nekoć sam sa sobom vodila svoje strahove, sjene i istrošeni udovi vukli su se za mnom ostavljajući tek primjetne tragove. Hranila sam se zemljom, da bih preživjela sebe. Udisala sam nespokoj i jaram prošlosti gnječio me, ali vatra u meni nadalje je širila svoje ru...
Read Full Post »
|
ZAHVALA
Ovom prilikom se zahvaljujem svima vama koji ste podržali moj rad na način da ste kupili roman ''Venerina muholovka'' u želji da ga pročitate ili nekome poklonite. Osobno mi to jako puno znači i vrlo vjerojatno i ne slutite koliko.
Hvala vam, dragi ljudi.
Pisanje nije samo moj ...
Read Full Post »