BLOG - Lirska proza

...

Posted by blueperlaa on February 23, 2016 at 12:55 AM

INTERVJU S AUTORICOM




Gordana Majdak je nedavno objavila svoj prvi roman „Venerina muholovka“ za koji je profesorica Marija Juračić izjavila: „Prvijenac Gordane Majdak, intrigantnog naslova „Venerina muholovka“ počinje kao lagana erotska priča namijenjena čitatelju u nekom dokonom poslijepodnevu. Jednostavne kompozicije, pisana u prvom licu, prati doživljaje ekonomistice Ree, žene na pragu četrdesete godine života, od vremena njezinog emocionalnog kraha i poslovnog uspona. Rea je slična biljci mesožderki koju uzgaja njezin šef. Željna je muškog mesa i gotovo animalnog seksualnog apetita, čini se da će postati lak plijen uredskih spletki i vlastitog nagona. Kao biljka mesožderka, Rea osjeća gotovo nekontroliranu glad za dodirom i mirisom muškarca, ona ga želi kušati, sažvakati i odstraniti kao nešto što je zadovoljilo trenutni nagon i što se ležerno može ispljunuti.


Međutim, našavši se u svijetu kapitala, intriga i prijevara, Rea sazrijeva i otkriva nove ljudske vrijednosti; poštenje, iskrenost, lojalnost i britku kritičnost kojom oslikava blistavu bijedu dijela poslovnog svijeta.


1. Uvijek me zanimalo kakav to poriv natjera ljude da napišu roman. Gdje leži taj okidač zbog kojeg se late pera i počnu pisati? „Venerina muholovka“ je vaš prvijenac i sjećanje na čin stvaranja je još svjež. Zato vas smatram pogodnom osobom da udovoljite mojoj znatiželji.


Poriv leži u ogromnom izazovu. Smatram da nije lako osmisliti likove, radnju, udahnuti u sadržaj nešto autobiografskih elemenata, a da to ne zvuči suviše pretenciozno i barem pokušati da cjelokupni dojam čitateljima bude primamljiv, zatim na poseban način otkrivati i taj tako čudesan svijet mogućnosti i same inspiracije koje nam nudi pisanje. Iskreno, ta ideja me oduševljava i mami sva moja osjetila. Dakle, upravo navedeno za mene je snažan okidač pri pomisli da imam mogućnost nešto stvoriti, nešto opipljivo što se sprema između mekih korica romana. I naravno, ne smijem izostaviti ljubav prema pisanoj riječi jer je ona u mom slučaju uistinu snažan pokretač.


2. Dio radnje romana odvija se u uredu u koji Rea, glavna junakinja dolazi kao svježa radna snaga. Odmah na početku priče sukobljava se sa svojim šefom Arturom. Ponašanje njenog šefa bi se u današnje vrijeme moglo nazvati mobingom, seksualnim uznemiravanjem. Biste li i vi njegovo ponašanje tako okarakterizirali?


U ovom slučaju, ipak ne. Naime, nisam bila vođena tom idejom, već činjenicom da se između dvoje, bez obzira na njihov radni status, u trenu rasplamsala požuda, želja za prividnim rivalstvom koje ima zadatak pojačati potrebu za dodirom kojim se ujedno spontano izražavaju, nekontroliranom gladi koja je produkt obostrane privlačnosti izvan kontrole, što će vjerujem čitatelji tek postepeno razotkrivati jer ponekad, ma koliko da se otimamo ovakvim situacijama, one znaju uzburkati krv i unijeti u život strast i želju da se ruše neke prepreke, možda čak i nepromišljeno. Drugim riječima ,taj odnos od samog početka izlazi izvan okvira koji se smatraju „primjerenim ponašanjem“ u oba smjera, a ja se nadam da nisam prešla granicu dobrog ukusa.


3. Rea je upravo izašla iz jedne emocionalne veze koja ju je svojevremeno potpuno ispunjavala. Dugo apstinira i u njoj se budi animalna želja za muškim dodirom. Postaje li ona zbog tog svog nagona lak Arturov plijen?


Jednom kada se sruši emocionalno stabilna veza, veza koja je ujedno tjelesno ispunjavala dvoje na svim razinama povezanosti, ostaje praznima i potrebno je vrijeme oporavka. Upravo ta praznina u ženi ponekad izaziva tupu bol jer je tijelo opominje da je uskraćeno za dodir. Naime, mišljenja sam da se dodirom daleko bolje izražavamo nego riječima. U ovom slučaju Rea je lak plijen jedino vlastitih htijenja i potreba i to je ne odvodi u krivom smjeru. Naprotiv, vrlo je iskrena prema sebi i na taj način ona prvo upoznaje svoje iskonske želje jer ne pripada onim ženama koje tvrde da im muškarac nije potreban. Na neki način se suočava sama sa sobom, a upravo kontrast između dva muškarca koja su okosnica njenog života u tom razdoblju, dokazuje privlačnost u različitosti. Ipak se naše želje i potrebe s godinama, moguće, mijenjaju, a da toga nismo niti svjesne.


4. Kada su lijepe žene u pitanju, uredske spletke postaju neminovne. Doživljava li ih i vaša junakinja i ako da, kako se s njima nosi?


Uredske spletke ponekad su začin i ništa više od toga. One u svom korijenu možda razotkrivaju dozu licemjerja suradnika, želju za napredovanjem, iako poslovni rezultati nisu briljantni. Na neki način isticanjem među suradnicima, skrećemo pažnju na sebe. Rea, ipak, mnogo ulaže u svoj rad i maksimalno mu je predana, no u odnosu na neke druge žene, malo više drži do sebe i želi se svidjeti suprotnom spolu. To čak i ne skriva. Samim tim možda izaziva netrpeljivost kolegica, iako to nije njen problem. Biti lijepa žena ipak je daleko više od njene vanjštine i Rea je toga duboko svjesna, tako da je ne mogu omesti te sitne intrige i podmetanja. U konačnici njeni poslovni rezultati stoje iza nje i stavljam naglasak upravo na to jer takvo razmišljanje smatram vrijednim.


5. Osvrt na roman profesorice Juračić daje naslutiti da se radnja romana odvija uglavnom u okruženju poslovnog svijeta u kojem vladaju mnogi suprotstavljeni interesi. Firma u kojoj Rea radi surađuje s jednom uglednom talijanskom firmom. Odakle ste vi crpili materijal za ove podatke?


Taj dio je potpuno izmišljen, dakle, fikcija u punom smislu te riječi. Čak nisam bila u stanju imenovati posao kojim se oni bave jer sam lebdjela u nekom poslovnom svijetu koji nema čvrsto uporište. Mamila me jedino pomisao da moji glavni junaci dobiju priliku za zajedničko poslovno putovanje koje sam bezobrazno iskoristila na način da sam ih konstantno privlačila i hladila, dovodeći ih u situacije koje su im pomicale tlo pod nogama. Bio je to vrlo dobar izazov za mene, odvesti čitatelja na put, a ne izgubiti pritom tu snažnu poveznicu između Artura i Ree.


6. Jesu li svi likovi romana fikcija, ili ste imali neke uzore iz vašeg okruženja u stvaranju pojedinih likova? Zanimljiv je lik Reine prijateljice Sonje, iako ona stoji u sjeni zbivanja i bitno ne utječe na tijek radnje.


Sonja je stvaran lik i cjelokupan odnos između dvije prijateljice ima čvrstu podlogu u mojoj realnosti. Zaslužila je da je na neki način ovjekovječim jer mi već godinama iz dana u dan nudi ono što se naziva iskrenim prijateljstvom, iza kojeg nikada nisu stajali nikakvi interesi. Naime, jako dobro znamo kako je danas rijetkost imati uz sebe takvu osobu i ona se čuva kao dragocjenost. Eto, osobno sam našla način da joj se odužim za njenu odanost i toplo se nadam da će se čitateljima lik Sonje zaista svidjeti. Uz to, divno je imati uz sebe osobu koja vam neće podilaziti samo zato jer vas voli i poštuje, već naprotiv, dobro će vas oplesti kada smatra da se nepotrebno dovodite u rizične situacije.


7. Kontroverzan lik je Talijan Marino koji se nastoji ugurati u odnos između Ree i Artura. Lijep, bogat, samouvjeren i drzak. Jeste li ikada u životu sretali takve likove, odakle vam predložak za njegov opis?


Iskreno, nisam. Naime, predložak za njegov lik opet sam crpila iz vlastitih maštarija koje imaju u svojoj osnovi poruku. Upravo to što je fatalno privlačan muškarac, što je sklon isticanju svoje samouvjerenosti, nekako moćan i nadmen, što u sebi ima i dozu drskosti koja je ipak ženama na neki način privlačna, smatrala sam ga dobrim likom za usporedbu s Arturom. Rea je imala mogućnost povlačiti paralele i zagrepsti malo više ispod površine. Ta magnetska privlačnost između Artura i Ree, možda dolazi još više do izražaja kada se razmetljivi Talijan, koji koristi sav svoj šarm, nameće između njih dvoje. Uz to, dobila sam priliku razotkriti čitateljima zašto je lik Artura takav kakav je jer postoji razlog njegove okorjelosti, netaktičnosti u odnosu sa ženom, grubosti koja pak u Rei nije izazvala odbojnost.


8. Koja točka u romanu znači prekretnicu u Reinom doživljavanju svijeta? Koji je to trenutak u kojem ona postaje svjesna svoje ljubavi, svjesna da je pronašla muškarca svog života?


Prekretnica romana je nešto što se, možda, mnogim čitateljima neće svidjeti. Bio je to trenutak kada je ona dobila priliku da konačno raščisti sve svoje dvojbe.


9. Venerina muholovka je biljka mesožderka koju njeguje Rein šef Artur. Čini se da naslov romana ima i simboličko značenje. Kako ste došli na ideju da upravo to bude naslov vašeg romana?


Smatrala sam da niti jedna drugi naslov ne bi bolje odgovarao sadržaju, tako da sam bila prilično zadovoljna idejom o Arturovom hobiju, a simbolika upravo leži u tome da kada se najpoznatija biljka mesožderka dočepa svog plijena, vari ga i po nekoliko tjedana. U mojoj percepciji poruka je bila jasna. Kada žena uz sebe ima pravog muškarca, ne odriče ga se godinama. Naprotiv, razvija se uz njega jer je njegovana kao cvijet i može istaknuti svu raskoš svog senzibiliteta. Na ženi se to itekako primijeti, kao što se primijeti i na onoj koja vene jer je nesretna u ljubavi.


Mihovila Pasarić Walner
Intervju je objavljen na Portalu Očaravanje




VENERINA MUHOLOVKA

_________________________________________________________

Roman se može naručiti na gore navedenom linku.



Categories: None

Tekstove potpisuje - Gordana Majdak


Sve moje dosadašnje riječi koje sam prenijela na papir i dalje brižno čuvam. Nose one u svome korijenu bitne značajke koje su svojevremeno obilježile neke moje žudnje, boli, opipljive ljubavi. Ipak današnjica ne zaudara na tugu u niti jednom trenutku, elegija dominantnih stihova više ne caruje mojim srcem, niti se ovo vrijeme može usporediti s bilo kojim vremenom u kojem sam boravila do sada. Prošlost je utrnula, potpuno utihnula, usnula. I puštam je neka sniva sve one snove koji su mi bili suđeni jer život je ponekad jeftina igra riječima i licitacija potrošnih djela na kojima zarađuju lešinari probušenog srca.

***
Prva samostalna zbirka

Izdavač

Udruga umjetnika “Vjekoslav Majer”, Zagreb

01.12.2012.

***

Kaligrafskim umijećem jezika niz kožu željnu dodira, Žena je ispričana usnama istinskog Muškarca na tisuće načina prije nego što je dosegla vrhunac svog stvaralaštva ...

 



***

Voljeti. Osjetiti. Prigrliti bol. Otvoriti se raskolom sablasnih sposobnosti, privržena ogoljenoj riječi.

Sve navedeno kušala sam jezikom. Upijala očima zanesenjaka. Žene podložne manipulaciji vlastitih orgijanja misli, ulaskom u srž sadržaja, uzeta njima.

Često se podajem nabrekloj inspiraciji. Razmičem vlažne butine dostupna čitateljima. Pišem kako voljeti svoja posrnuća, sjene, prelaskom preko pukotine u očima, u istraživačkom pohodu libida.

Ponekad nisam dovoljno stvarna. Osjećajna. Osebujno ljubljena Žena, utkana u slatkorječiv stih. Zauvijek sam otuđena. Neprihvatljiva.

***


***
U nekim trenucima podala bih se osamljenosti izvan okvira svakodnevice sa svrhom poimanja sebe. Zavirila bih u sve one skrivene kutke u kojima obitavaju riječi u sjeni i izvukla ih iz mraka. Podarila bih im svjetlost otvorenih očiju. Zjenice lišene tuge. U prstima stvaralaštva osjećala bih bilo zadovoljstva, konačnim ispisom nedovršene priče,  neisporučenih emocija, ali ne bih okončala sadašnjost. Upravo nje želim biti duboko svjesna u okruženju u kojem stvaram.

Iako, često bježim. Iako, često lutam.

***

Druga zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

15.12.2012.

 

Lice ljubavi

crno - bijelo izdanje

Lice ljubavi

izdanje u boji



Pomaknuti haiku - zbirka

Prva zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

23.06.2012.


 ***

Dva lica istog naličja ljubavi, ponekad svjedoče o nametnutoj sudbini, ogoljenoj lažnosti, licemjernom ishodu. Spoznala sam bitnost ustrajnih misli, otkrila puteve samokritičnosti i dozvolila sjeni da me prati. U tami, svijetla.

Željom za okusom sirovog života mapirala sam područje izvan margina morala, jednoličnosti nadanja, tuđih sanja. Prigrlila sam moć trenutnog ushita divljeg srca, nagosti bila, ali svejedno me porobila misao kako gotovo ništa nisam izrekla mnogobrojnim, ispisanim djelima.

Silence



My Moon

Miljenice Tišine; za čime uistinu žudiš kad presvlačiš dlanove, mijenjaš usne, prodaješ oči?

Kupuješ povoljno izlomljene snove, pobireš krhotine tuđih života, lijepiš uspomene.

Grudi stavljaš na panj, nudiš smjelo svoju ranjivost. Pričaš bojama srca nedovršenu priču

i oplakuješ potrošene noći. Iscijeđen Mjesec. Bludne zvijezde. Golo jutro koje krvari, kapajući

toplo izgubljeno vrijeme. Zavodiš nikad dočekan dan, raširenih ruku, razmaknutih bedara.

Usamljena, u vječnosti nadanja.


POMAKNUTI HAIKU

*

Stakleno jutro

svježinom te umiva

čekaš zrelu noć.

*

Bjelina grudi

zasljepljuje sva čula

sad noć se budi.

*

Soba udiše

zarobljene mirise

postelja drhti.

*

Slika miruje

snena tek pred svitanje

uokvirena.