BLOG - Lirska proza

...

Posted by blueperlaa on March 13, 2014 at 11:10 PM

Mrtva pjesma



Prvo je bilo ništa, tek danas je sve i ništa, a još jedan petak drsko najavljuje žudnju baš sada kada želim zaboraviti srijedu - silovana gravitacijom. Ne, ne odlazim dalje u novu prolaznost. Strpljivo čekam sadašnjost. Svjesno propadam u ambis i osjećam svoj dah na usnama, strujanje osjećaja iz gladne utrobe. Tražim se u očima prazne sobe ne pronalazeći niti jedna vrata. Bila sam luda jer sam vjerovala zidovima, čvrstom uporištu košmarnog sna. Bila sam iznova dijete koje je tražilo dodir blag ili ipak Žena gladnih očiju, nezasitna sirovih dodira?


Soba se uvlači u mene. Suviše polako tišina prodire dok me ljubav obmanjuje i razdvaja mi koljena, a vrata su i dalje skrivena. Niti prozora nema – samo tišina umotana u topli prekrivač crvene boje i vapaj. Gušim ga kao i sebe, obnaženu od propalih želja. Zadržala bih jedino strast, iako niti nje više nema. Ušla je u zidove kao prezrena sjena. Soba se tek ponekad ljulja, njiše bokovima, a njeno unutarnje svjetlo nagoviješta Mrtvu pjesmu. Posljednju koju ispisujem neuništivom, nedodirljivom vremenu budnosti - prožetom mirisom ambre.


*

Silence
Copyright ©2014

 

...

Posted by blueperlaa on September 9, 2013 at 1:05 AM

Neraspakirana



Čini se čudnim odjednom izmiješati toliko emocija uz osjet podražaja osjetljivih predjela tijela kada se vođenje ljubavi ne pričinja ritmičkom gimnastikom i sam orgazam nije osvojen trofej još jednog kolekcionara u skupljanju užitaka. Danas bih ti mogla posvetiti neka nova djela, tek napola obnažena uz popriličan broj riječi što skrivam od krvožednih prolaznika. Da, nova ljubav je u gradu i otkrivam je svojim očima, dodirima u spajanju dvaju tijela. Miješam nam srca od svitanja do večeri na čija rebra objesit ću i sam goli Mjesec. Neke izdajničke misli i propalu ljubav. Nedovršen rad napukle priče.


Uzmi me. Ne propusti me i ne dozvoli da ostanem neraspakirana.


Pričinja se gotovo savršenim bijegom istražiti podneblje koje me zavodi obasjanog osmijeha i na rubovima usana sve manje se skuplja gorak okus prolaznika, zalutalih pod pisanjem oštećene jagodice. Do sada sam dodirivala prazninu, nasukane fantomske brodove i olupine neproživljenih djela; sve do ovog trenutka kada sam u trenu sposobna osloboditi se donjeg rublja. Stati ispred tebe ustreptala, opčinjena idejom o razotkrivanju skrivenih odaja. Kročim bosa ususret našoj postelji u končanoj haljini kroz čije se otvore probijaju male, ukrućene bradavice; osjetljivost tvoje Žene.


Uzmi me. Ne propusti me i ne dozvoli da ostanem neraspakirana.

 

*

Silence

Copyright ©2013(Zbornik pjesama Umreženi snovi - Portala za objavu dobre poezije Očaravanje)

 


 


...

Posted by blueperlaa on July 14, 2013 at 4:55 AM

Besmrtna



Prije no što odem, ostavit ću jednu priču u omotnici na malenom stoliću u hodniku, odmah do vrata u kojima više ne stojim. Posljednjih dana sve manje razmišljam o tome ima li tišina srce, mirisnu kožu. Posjeduje li u prstima blagonaklonost dodira, spoznaju uzimanja i nesebičnog davanja ili je šuplja. Odbojna suzvučju one pozitivne energije kojom razbija svoje podanike u vrisak, krik, nekoliko jecaja pribijenih uza zid. Naravno, onaj isti zid koji danas napuštam držeći u ruci omalen, poluprazan kofer jer što bih uopće od sebe na put ponijela osim nekoliko žednih papira i pero koje te piše?


Godinama iza i ispred nas.


Ti, ne razumiješ moju ljubav, potragu za mjestom koje me čeka utažim li glad za vrijeme trajanja ovog života. Niti ne slutiš koliko sam nježna u izričaju kada sam sita. Ugrijana zagrljajem koji me pamti privrženu, zaigranu na onoj strani postelje što godinama miruje. Stoga ti sada i pišem smještajući slova u omotnicu. Jednom ćeš biti ushićen spoznajom kako je postojala Žena koja te neumorno oblikovala riječima i tiho te voljela ne pritiskujući ti rebra. U tišini svoga uma. Zapravo odavno sam umrla za ovaj osjećaj, no postala sam besmrtna u ogoljenim sadržajima; poklonivši ti svoje vrijeme.

 

*

Silence

Copyright ©2013

 


...

Posted by blueperlaa on September 10, 2012 at 1:30 AM

Iskon ljubavi

 

Večeras se podajem goloj lirici

zavodljivog pogleda smrtnika

svjesnosti trenutka u stihu

kojim oblikujem iskon ljubavi.


Drugačija je moja vizija

čvrste pripadnosti u tvojim prstima

goruće strasti što teče žilama

vlažnog nemira, mirisom žigosana.


Udišem aromu prisnog odnosa

dvaju čvrsto sljubljenih svjetova 

nakon interpunkcije, slatkorječivosti

imuna na prohujala razočaranja.


Razlikuje se poimanje mojih emocija

predaje u ruke obljubljenog muškarca

usnama boli, srama, žrtvovanja

od ogledala kojem pripadam stvarna.


*

Silence

Copyright ©2012


 

...

Posted by blueperlaa on February 16, 2011 at 12:50 AM

Vrisak



Iza zidova, u mojoj sobi na postelji izlomljenih snova kada se s one strane stakla šulja noć, miješajući se sa slatkim mirisom gorčine što lebdi u tih nekoliko kvadrata moje samoće ... tada se moje oči s tamom povezuju.

 

Osjećam te, iako nisi tu dok u mom snu svjetlost caruje, prelama se. Oslikava obrise tvoga tijela u pokretu. Probijaš se njima, duboko u mene.


Moje usamljeno srce živi taj trenutak. Duša mi je nošena vjetrom sna, kovitla u neostvarenim snovima.


Ne osjećam te sebi blizu, a tako prokleto želim te.


Tama me promatra i udišem ju, tišina me guta. Vrišti, moli i preklinje ... da ostaneš tu.

 

Do svitanja.

 



*
Silence

Copyright ©2011


Tekstove potpisuje - Gordana Majdak


Sve moje dosadašnje riječi koje sam prenijela na papir i dalje brižno čuvam. Nose one u svome korijenu bitne značajke koje su svojevremeno obilježile neke moje žudnje, boli, opipljive ljubavi. Ipak današnjica ne zaudara na tugu u niti jednom trenutku, elegija dominantnih stihova više ne caruje mojim srcem, niti se ovo vrijeme može usporediti s bilo kojim vremenom u kojem sam boravila do sada. Prošlost je utrnula, potpuno utihnula, usnula. I puštam je neka sniva sve one snove koji su mi bili suđeni jer život je ponekad jeftina igra riječima i licitacija potrošnih djela na kojima zarađuju lešinari probušenog srca.

***
Prva samostalna zbirka

Izdavač

Udruga umjetnika “Vjekoslav Majer”, Zagreb

01.12.2012.

***

Kaligrafskim umijećem jezika niz kožu željnu dodira, Žena je ispričana usnama istinskog Muškarca na tisuće načina prije nego što je dosegla vrhunac svog stvaralaštva ...

 



***

Voljeti. Osjetiti. Prigrliti bol. Otvoriti se raskolom sablasnih sposobnosti, privržena ogoljenoj riječi.

Sve navedeno kušala sam jezikom. Upijala očima zanesenjaka. Žene podložne manipulaciji vlastitih orgijanja misli, ulaskom u srž sadržaja, uzeta njima.

Često se podajem nabrekloj inspiraciji. Razmičem vlažne butine dostupna čitateljima. Pišem kako voljeti svoja posrnuća, sjene, prelaskom preko pukotine u očima, u istraživačkom pohodu libida.

Ponekad nisam dovoljno stvarna. Osjećajna. Osebujno ljubljena Žena, utkana u slatkorječiv stih. Zauvijek sam otuđena. Neprihvatljiva.

***


***
U nekim trenucima podala bih se osamljenosti izvan okvira svakodnevice sa svrhom poimanja sebe. Zavirila bih u sve one skrivene kutke u kojima obitavaju riječi u sjeni i izvukla ih iz mraka. Podarila bih im svjetlost otvorenih očiju. Zjenice lišene tuge. U prstima stvaralaštva osjećala bih bilo zadovoljstva, konačnim ispisom nedovršene priče,  neisporučenih emocija, ali ne bih okončala sadašnjost. Upravo nje želim biti duboko svjesna u okruženju u kojem stvaram.

Iako, često bježim. Iako, često lutam.

***

Druga zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

15.12.2012.

 

Lice ljubavi

crno - bijelo izdanje

Lice ljubavi

izdanje u boji



Pomaknuti haiku - zbirka

Prva zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

23.06.2012.


 ***

Dva lica istog naličja ljubavi, ponekad svjedoče o nametnutoj sudbini, ogoljenoj lažnosti, licemjernom ishodu. Spoznala sam bitnost ustrajnih misli, otkrila puteve samokritičnosti i dozvolila sjeni da me prati. U tami, svijetla.

Željom za okusom sirovog života mapirala sam područje izvan margina morala, jednoličnosti nadanja, tuđih sanja. Prigrlila sam moć trenutnog ushita divljeg srca, nagosti bila, ali svejedno me porobila misao kako gotovo ništa nisam izrekla mnogobrojnim, ispisanim djelima.

Silence



My Moon

Miljenice Tišine; za čime uistinu žudiš kad presvlačiš dlanove, mijenjaš usne, prodaješ oči?

Kupuješ povoljno izlomljene snove, pobireš krhotine tuđih života, lijepiš uspomene.

Grudi stavljaš na panj, nudiš smjelo svoju ranjivost. Pričaš bojama srca nedovršenu priču

i oplakuješ potrošene noći. Iscijeđen Mjesec. Bludne zvijezde. Golo jutro koje krvari, kapajući

toplo izgubljeno vrijeme. Zavodiš nikad dočekan dan, raširenih ruku, razmaknutih bedara.

Usamljena, u vječnosti nadanja.


POMAKNUTI HAIKU

*

Stakleno jutro

svježinom te umiva

čekaš zrelu noć.

*

Bjelina grudi

zasljepljuje sva čula

sad noć se budi.

*

Soba udiše

zarobljene mirise

postelja drhti.

*

Slika miruje

snena tek pred svitanje

uokvirena.