BLOG - Lirska proza

...

Posted by blueperlaa on November 24, 2012 at 12:35 AM

Protječeš mojim žilama


Zagrebeš li pogledom po mojoj koži daješ mi više od praznih riječi. Nudiš doživljaj od nemira, žudnjom me rastvara. Gubim udah. Zaboravljam na trenutak disati dok iščekujem da me voliš dlanovima, prstima. Utiskujem se u tebe. Ovdje moja priča srce dobiva. Idućih nekoliko sati života čuvam vlažno. Protječeš mojim žilama. Poslije traješ danima u mislima, oslobođen rublja.


Obdarena pokretima tijela, nižući slike koje bolno u sebi trebam, namještam se na tebi. Nagonom vođena. Tražim svoj glas u uzdahu otetom s usana. Puniš me osjećajem pod kojim sam pokorena. Bludna, razvratno odsutna iza spuštenih vjeđa. Upravo ondje skriva se svaka misao zbog koje nudim besramno svoje tijelo. Jedinom. Klizim javom, osvojena. Iscrpljujuće zavedena.


Miješam nam čula. Tek tada poljupcem skidam riječi s usana. Maštovitim jezikom dotičem slova od značaja, obuhvativši usnama čvrstoću htijenja. Puna su mi usta željenog čovjeka. Muškarca u čijem iskonu poziram naga. Još jednu noć besramno sam ogoljela, pod tvoje tijelo ju podvukla, njenu srž prolila. Poeziji leđa razotkrila. Grudi u tvojim sjajnim očima oslobodila. Požudno voljena iza objektiva strastvenih dodira.

 

*

Silence

Copyright ©2012

...

Posted by blueperlaa on November 19, 2012 at 2:30 AM

Zid tišinom svježe obojen


Da neke riječi nas jednostavno šute shvatila sam u posljednjem otkucaju ugaslog dana, umočivši pero u sokove čežnje. Piše me. Ispisuje nas. Sjećanju dajem tijelo i pokrete, tople dlanove i usne. Mozak želje. Stvaram naše vrijeme pod prstima prošlog i onog nadolazećeg što polako ulazi u mene. Gura me u naručje tvoga zagrljaja. Bosa prelazim posljednji kilometar žudnje i ne dozvoljavam da me jutro uzima bez mirisa tvoga prisustva. Ovdje posežem za tobom. U sadašnjosti te primam. Nježno grizem usne bez riječi na njima.


Prekrivaš me toplinom tijela. Ispreplićem nam prste. Moje oči su u tvojima. Otvaram nam srca i punim pjesmu živim riječima sve do trenutka svjesnosti: 'Nepomičnost je pribijena čavlom u zid tišinom svježe obojen.' Pod prstima gužvam rubove sna, prebacujem hladnu plahtu preko golih bedara, budim se Tebi daleka? Samoća je očaravajuća u svojoj praznini dok pogledom oblikujem stvari. Iskrenom, prokrvljenom željom dodirujem nas. Pijem te u prvoj jutarnjoj kavi. Pokrećem još jedan dan bliže tebi i igram se ovim riječima ...


... vječno zanesena. Vječno odsutna. Tvoja.


*

Silence

Copyright ©2012

 


 

...

Posted by blueperlaa on November 18, 2012 at 3:20 AM

Lirski obojena


Posljednji dani tog gorkog mjeseca lijeno su se vukli jedan za drugim kao vojnici nakon iscrpljujuće bitke. Umorila sam se od bezuspješnog traganja, omotavši gole bokove bijelom zastavom. Povremeno bih se zaustavila u rovu moje žudnje, blatnjavih čizama od prljavoga života. Onog kojeg sam bespoštedno potrošila oskvrnuvši tijelo i usne gladne okusa. Isuviše dugo sam klečala pod kišnim kapima, nebom gromoglasnog vriska.


Nakon oluje tiho sam kopnjela, velom nezaborava prekrivena. Budila sam se sama.


Ne pamtim kada sam točno ljubav kušala, izgladnjela pod jezik sočne komade stavila. Da li je bio san ili java, ispuštenog uzdaha. Umirući dan ili noć do vrhunca dovedena. Jesam li prije tijelo zaista oprala, prljavštinu uzaludnog nadanja s dlanova skinula. U sjećanju čuvam pogled kojim sam ukradena. Jedan je bio dovoljan da se podignem s koljena. U Njegovim očima nisam bila lirski obojena. Zubima je skidao bijelu zastavu s mojih bokova.

 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on November 13, 2012 at 1:15 AM

Žedna. Ljubavi gladna.


Jutro broji sate, dan se polako sažima. Noć koju ću u sebe primiti dočekat će me toplim prstima. Zamišljam kako stojiš na istom onom peronu kojem sam u mislima, godinama pristizala sa živim srcem u grudima. Mirisala sam na uzbuđenje, ljubljena svim godišnjim dobima, na proputovanju kroz tebe. Danas požurujem sate, lomim kazaljke i čežnjom oblikujem neko novo vrijeme. Njime punim svoje procijepe, postojano vlažna. Razgolićujem daljine. Dolazim bosa u tvoje snove. Tvoju stvarnost. Donosim Ženu, isprobanu. Tvojim usnama ljubljenu. Nemam kofera, pune torbe očekivanja. Ispred tvoga praga stojim sama, pulsom među nogama vođena, toplom emocijom zagrijana. Rumenih obraza. Žedna. Ljubavi gladna.


Gola čežnja pakira moje svileno rublje, ukrućuje ranjivost ustreptalih grudi, ulazi mi u usta. Pod jezikom kušam slatkast okus njene supstance. Oblizujem usne i prste, pronalazeći put u sebe. Spuštam trepavice. Užitku vlastitog dodira predajem se, stegnuvši unutrašnjost pod prodorom i pritiskom uzbuđenja. Zadržavam disanje, zatim otpuštam uzdah kojim dodirujem žudnju: 'Svojom požudom upravo si uklizao u mene.' Osjećaj je toliko snažan da pomiče granice, gura me u tvoje naručje i podvlači pod stvarnoga tebe. Sada želim obuti cipele putovanja, zaogrnuti nago tijelo kaputom iščekivanja, smjestiti se u vagon mojih novih lutanja. Odvesti svoje želje, neprikrivenu potrebu predaje u tvoje ruke i probuditi se razotkrivenih bedara.

 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on November 12, 2012 at 10:20 AM

Uokvirena svježom požudom


Pospano jutro miriše na zrelu noć prolivenih sokova, dok mijenjam položaj na postelji propuštenog sna. Polako ustajem, zadržavam korake. Promatram tvoje lice, spuštenih kapaka, suhih usana. Usporeno, skladno disanje svjedoči utonuću u bezbrižan san. Ne uskraćujem te svojim zjenicama. Želim tvoju nagost u njima. Malaksalost nemira. Ljepotu muškog tijela dodirujem ugrijanim mislima, klizim ti pogledom preko stegna. Svaki pedalj mi pripada.


Neodoljiva muškost koju glorificiram, duboko svjesna vlastite ispunjenosti.


Lijepo je znati kako sam tvojim bedrima dugotrajno zarobljena. U potpunosti razbuđena mišlju o silovitim pokretima, napete želje kojom sam bezbroj puta rastvorena. Ne mogu se oteti dojmu koliko mi kao muškarac pripadaš, dok te promatram iscijeđenog od užitka noći. Poželjet ću dodirom razoriti snove, zadržim li se još koji trenutak uokvirena svježom požudom. Vučem korake od tvoga sna, strpljivo čekajući novo vrijeme obostranog prožimanja.


 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on November 10, 2012 at 12:10 PM

Nepresušno njegova


Bila bi to takva večer u kojoj zaboravljam riječi. U kojoj se spotičem o nemir vlastitih misli. Jedna od onih kad bih zasigurno pričala o sebi uplašenim pogledom. Pokretima tijela. Nespretnim kretnjama, neorganizirana u namjeri da mu uzburkam osjetila. Ipak svoja. Ženstvenošću zaogrnuta. Stajala bih u njegovim očima, vidno uznemirena. Raspršena mirisom uzbuđene Žene. No bila bih tada uz njega s razlogom. Živom namjerom. Ipak spremna. Željela bih da uđe pod moju kožu. Razliven.


Teška magla odavno bi iščezla, sunce bi se brončano zavlačilo iza brežuljka, a kapi ljetne kiše usporeno se slijevale niz žedna prozorska stakla. Osjetila bih prostor u kojem se nalazim kroz otkucaje divljega srca. Vlažnost u zraku. Šum vlastitih koraka kojima se polako primičem dlanovima muškarca. Njegovom dahu. Udahu, kroz prvi nježan dodir. Usnama. Osvojena dlanovima koji me skupljaju, pobiru u cjelinu i oblikuju. Noć u dolasku. Otkrivam drugu dimenziju sati i moje osobnosti u njemu. Pripadajuće zrela.


Rasula bih kosu po leđima, zatim ju podigla s ramena i oslobodila pregibe na vratu. Upravo ovdje očekivala bih njegove tragove, otisak zuba kroz osmijeh zadovoljstva. Trenutak u kojem skida okove srama. Oslobađa me lažnoga ropstva. Nudila bih se poljupcu od jezika i toplih usana, propinjući se na prstima. Željela bih njegove usne ispod grudnjaka. Prste u pohodu što razmiču ono malo čipkastog rublja između vlažnih bedara, ispod pamuka. Probijajući se kruto u vrelo moga Ženstva, izazvavši grčenje tijela.


Bio bi to trenutak u otkucaju nezaborava. Nešto svježe i sirovo u mojim emocijama, vođeno u predaji muškarcu kojeg u sebi trebam. Kao okus. Puls što me puni iznutra. Trzajno rastvara. Jedan od onih trenutaka u kojima sam podatna Žena, njegovim bedrima opkoljena, snagom muškarca o postelju pritisnuta do gubitka daha. Dala bih golu sebe pokretljivim strastima. Te večeri puteno nebo bi se ispružilo bez sna pod zvijezdama


... ispred usamljenog, plavog Mjeseca.


*

Silence
Copyright ©2012

...

Posted by blueperlaa on November 6, 2012 at 1:10 AM

Nježni ostaci ugriza

 


Pred svitanje pokupila sam njegove ruke. Ovila ih oko tijela odgurnuta od snova. Željela sam da ne umiru. Drže me budnom, neka traju. Ponekad sanjam stvarnost. Rasipa se po mojoj koži prvim svitanjem nakon neprospavane noći. Upravo one koja pulsira u meni. Odzvanja otkucajima svake ukradene minute uz njegova stegna. Prekrivena toplim sjećanjem iz kojih vire bosa stopala i vršak moga nosa. Osmijeh neprikrivenog zadovoljstva u pripadnosti minulim satima s jasnim potpisom strastvenih ogrebotina.


Iscrpljena klonula sam pored muškarca osluškujući kako diše. Jedva čujno, no dovoljno da osjetim koliko je moj. Zatvorenih očiju promotrivši bezbroj slika od kojih su neke nemarno zakucane u zid s otiscima toplih dlanova. Prizorom napetih leđa, rasute kose dok me uzimao straga. Obojivši mi bokove u plavo, pritiskom pod prstima, šibajući me udarcima iz bokova. Noć je pukla na pola od užitka. Zidovi su pokupili naše uzdahe, zarobili mirise vlažne kože.


Umorna su jutros moja bedra koja drhte uslijed svijesti proživljenih trenutaka. Grudi s nježnim ostacima ugriza gotovo bolnog sjećanja. Usne pune njegovog okusa. Nezaustavljivim prolaskom kroz mene svaki novi dan tetoviran je i prije svitanja. On je ovdje iako ga daljine osvajaju, kilometri od moga nagoga tijela odvajaju. Sad ostaje mi pisana riječ u kojoj nas budim, ljubim, uzimam. Dišem. Bojim mladu čežnju bojama nemira, premazujem slatkoćom opipljivog iščekivanja. 

 

*

Silence

Copyright ©2012

...

Posted by blueperlaa on November 4, 2012 at 2:45 AM

Otvorene misli


Prije no što ovaj dan progleda bit ćeš svjestan naše postojanosti u biranim riječima. Živimo izvan ništa, dišemo unutar svega. Sada pišem okružena toplim tijelima prolaznika između redova, ustima prepunih riječi od značaja privržena Tebi. Opstajem u plutajućem svijetu nemira. Glorificiram emocije, osluškujem jedino srce koje imam. Ne umirem zaboravljena. Ne gubim nadu od ljubavi odgurnuta. Ne podajem se vremenu teškog zadaha. Stojim bosa ispred svojih golih sanja ne prolijevajući vodu u očima, medeno obojenih zjenica. Iznova dodirujem slatkoću življenja. Spretno kradem tvoju pažnju, kradljivicom muškarca bivam.Vodim te u sebe vlažna, uzbuđenjem otvorena. Želim da osjetiš kako Žena zaista funkcionira kada je zavedena. Opipljiva.


Dozvoli da te odvedem tamo gdje svoje korake ne vodiš. Prepusti se potrebi, nesalomljivoj želji da ti otkrijem svjetove izgrađene slovima. Moja je duša, duša pjesnika. Razvratna, ogoljena inspiracija u toplim prstima. Ovdje ću te nesputano smjestiti u neka od svježih djela s potpisom Plavog pečata. Nježno dodirnuti, noktima ogrebati. Odjeću s tebe polako skidati, otkrivajući tvoju nagost očima koje vide dalje od pogleda. Riječima u kojima srce nemirno odzvanja. Ispisanim mislima u kojima sam apsolutna gospodarica emocija. Kreirat ću svijet postojanja, čvrstog temelja nadahnuća čineći jedino ono što želim. Jedino ono što znam, čežnjom na tron uzdignuta. Upirući prstom u vječna nadanja, obmanuta željom obostranog prožimanja. Neporecivo kreativna, postajem Ženom izvan okvira ustaljene forme očekivanja.

 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on October 31, 2012 at 2:45 AM
Izvor svjetlosti


Vođena otkucajima srca ulazim u svijet romantičnog otkrivanja, izgubljenih kreacija u vremenu prošlom. Zaboravila sam pisati ljubav? Ljubiti emocije. Ogoliti sadašnjost s izvorom svjetlosti. Dodirnuti tišinu iza spuštenih vjeđa prepuštena osjećajima. Primivši u sebe zametak dobrog raspoloženja, izvadila sam osmijeh iz prašnjave kutijice u kojoj brižno čuvam lijepe uspomene. Oči mi sjaje, grudi bride, prsti su nemirni dok skupljam slova. Sanjarim. Gradim jednoj priči kičmu.


Interesantno je spoznati odjek u meni koji me potiče putem lake predaje u tople ruke romanse.


Ne, nije to ljubav. Nije svijet u kojem ću izdahnuti večeras. To je sirova potreba Žene s koljena na noge postavljene da progleda dan. Jedan u nizu koji se smiješi svojim zavodljivim sposobnostima da me krade, otima mom crno – bijelom svijetu u kojem sam ostavila neporecive godine tuge. Sada tražim odraz u ogledalu, skinute kože na vrhovima prstiju. Dodirujem te i kada nisi tu propinjući se na prstima, raskrinkana zjenicama stvarnog pogleda. Lijepo te osjetiti u meni i nakon posljednje interpunkcije. Traješ.


*

Silence
Copyright ©2012

 

...

Posted by blueperlaa on October 28, 2012 at 2:35 PM

Tvojom kožom prekrivena


U mojim očima širom su otvoreni prozori s pogledom na stvarnost. Danas je kiša orgijala sa snijegom prvi put ove godine. Noć s jutrom čvrsto sljubljena ostaje zabilježena kao trenutak neprolaznog sjećanja na moje toplo tijelo u tvojim rukama predaje. Gola sam ležala pored tebe, kožom muškarca prekrivena. Prsti mi još uvijek mirišu na razlivene uzdahe, nesputane pokrete i silovito zalijetanje muškosti duboko u mene. Zapetljani uvojci svjedoče koliko sam bila tvoja, kao i niz razbijenih slika što prostorom sada lebde.


Neudobna postelja svitanjem ne miruje, jastuk stežem i privijam se uz nepostojećeg tebe. Daljine brižno razdvajaju svjetove, podastrijevši mi svjesnost trenutka za koji sam disala dvadeset i četiri sata. Jedna noć bila je uz mene. Moja. Pritiskom tvojih dodira putem toplog mesa i kože meke. Stvarnim ugrizom ranjivog mjesta, male ukrućene bradavice u kojoj bridi kušnja, potreba i želja za tvojim prolaskom kroz mene. Sklapam oči i još malo snivam te, putniče: 'I da se nikada više ne vratiš u mene, bila sam ovdje. Proživljena.'

 

*

Silence

Copyright ©2012

...

Posted by blueperlaa on October 26, 2012 at 11:30 PM

Skinute riječi s jezika


Kako pronaći riječi kada srce prosjači na uglu moje sudbine u zavodljivoj opravi bestidne Žene ? Opravdati to nemirno lutanje, ukradene poglede i vruće dodire od žada. Poželjeti iznova biti dio priče bez početka kraja, obmanjujući ljubav. Istražiti izgubljene ulice makadamom prekrivene, izlomiti potpetice lažnoga privida sreće. Zaljubiti se u tvoje prste što bili su u meni. Dodirom spojiti gotovo nespojive svjetove, objesiti Mjesec iznad postelje i razbacati zvijezde sve. Uzeti toplinu koja me kroti, oblikuje. Razotkriti i onaj dio mene rapsodijom krinki ukrašen. Stati ispred tebe gola.


Biti vođena u noći na izdisaju bez sna, tvojim rukama obgrljena, usnama istražena. Nadviti se nad tijelo željno dodira, prolivena po preponama ukrućene želje. Skinuti riječi s jezika. Navlažiti žednu kožu i napiti se tebe. Opijena stvarnom željom s pulsom emocija ne otkrivajući ranjivost. S dlanova skinuti zahvalnost, privrženost trenutku koji imam i zavesti te pokretima tijela. Zaboravljenom Ženom u meni. Tražiti te u mojim očima i nakon orgijanja požudnih htijenja. Poželjeti obnoviti sjećanja prije no što padnem u zaborav smiraja. Trajati u tvojim kostima opipljiva. Jedina.


*

Silence

Copyright ©2012

 


 


...

Posted by blueperlaa on October 26, 2012 at 6:20 PM

Žena od plave tinte


Biti Žena, udobno smještena između korica. Pročitana, na prašnjavu policu odložena. Proživljena u prstima stvaralaštva inih Pjesnika. Ljubljena otrovnim usnama zalutalog stranca. Prognana tu negdje između bludnih redova, emocijama silovana. Razmazana po bijelom papiru, tintom ispljuvana. Mastilom žigosana, pečatom tuge obilježena. Zatvorena unutar neotkrivenog svijeta, nenametljiva. Dovoljno maštovita da se ne hrani tuđim kostima, u prah nadahnuća izmrvljena.


Biti Žena od plave tinte. Zaživjeti na trenutak u krvniku prohujalog vremena, kroz pisanu riječ, prošlosti u bescjenje prodana. Utvarom mrtve ljubavi praćena, šaptačima košmarnih snova uznemirena. Probuđena iznad ponora, izlomljenih krila života. Na dno gurnuta poganim jezikom smrtnika. Ocvala u krnjim stihovima, iznova propupala na obzorju neporecivog nadanja. Vječnim optimizmom obljubljena, uzeta. Strašću nadjevena, erotikom vođena, jedina u Njegovim ustima. Voljena unutar svemira što se mistikom sažima. Nedjeljiva.

 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on October 24, 2012 at 1:25 AM

Apstinencijom uokvirena


U vječnoj potrazi za Ženom što diše u meni, izgradila sam dlanovima i golim prstima svijet ogledala. Kaleidoskop trenutnog raspoloženja. Brzih promjena slika lica, apstinencijom uokvirena. Prostor prljavih podova. Njima gazim bosa, tišinom praćena. Nesalomljivih zidova u kojima stojim sama. Servirala sam delicije neodoljivog okusa osjećaja ili nedovoljno začinjenih emocija, onako kako znam i umijem otkrivajući intimne dijelove svoga ženstva.


Gole, osjetljive grudi. U njima toplinu čuvam. Putanju napetih leđa niz koja udarce života primam. Podnosim ih stoički. Ližem vlastite oštećene zglobove, zapešće inspiracije. Vlažnost misli kojima sam posvećena, razmaknutih prepona. Sve je ovdje putniče kroz redove utisnutih riječi,  rasipanih rečenica pustopoljinom moga nemira. Sve osim opipljive mene. Žene u čijoj koži nedjeljivo pripadam s pomno odabranim krinkama. Plavo obojena.

 

*

Silence

Copyright ©2012

...

Posted by blueperlaa on October 21, 2012 at 2:10 AM

Priljubljen uz moja stvarna bedra

 

Kao voštana figura ostavljena pored ognja strasti, topim se u doticaju s mislima kojima te mamim u svijet izlomljenih kristala. Sklopivši oči zavodim vlastita osjetila, primamljivim detaljima sastavljene želje. Mogu uzeti tvoj dodir, smjestiti dlanove na gole bokove, primaknuti prste toplim usnama. Ostvariti poljubac kao pokretač neponovljivog trenutka.


Samo jednom me prvi put ljubiš. Samo jednom me prvi put skidaš.  Istražuješ Ženu, putenost njenu. Oblikuješ našu stvarnost.


Ne želim oči otvoriti, san izgubiti, čaroliju moje čežnje u prostoru bez tebe raspršiti. U postelji te želim opipljivog, priljubljenog uz moja stvarna bedra u zagrljaju bez daha. Do iznemoglosti, slatke malaksalosti noć u dan utisnuti. Sada žudnji mogu opipati puls. Uzbuđena od iščekivanja. Daljine spojiti i samog se Mjeseca odreći. Ukradena sebi.

 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on October 16, 2012 at 2:05 AM

Dozvoli da se krećem bosa


Dopusti da trčim s divljim vjetrom, obraze umivam vlažnim buđenjem, zorom koja me ljubi nakon što sam s tijela skinula našu noć. Možda nisam umjetnica riječi, no želim biti umjetnica djela. Na dlanovima držati dodire, pod usnama skupljati okuse. Izvući iz sebe ono najbolje, muškarcu namijenjeno. Pokazati svoju gladnu Ženu onakvu kakva uistinu jest kad krvlju se punim, uzbuđenjem svoj nemir hranim i drhtim od želje. Pokrećem svoje korake, uzimam Tebe.


Oblikujem nas i tiho molim za još, erotike gledanja – sužanjstvu podčinjena.


Nebitno je koliko ćeš trajati, kako ćeš me puniti, na koje sve načine tvojom učiniti sve dok su ti dlanovi topli. U prolaznost vjerujem, zauvijek je potrošan, sirov kliše. Jedan trenutak kojem puls osjećam, dovoljan je da spoznam pripadnost vlažnoj noći, žudnjom spojivši naše svjetove. Dozvoli da se krećem bosa, topla i mila, pamuka oslobođena raspustivši kosu čije pramenove želim rasuti po licu tvom. Nasađena na krutost vlastite potrebe da osjetim Tebe i skidam ti s usana riječi: 'Želim te.'

 

*

Silence

Copyright ©2012


...

Posted by blueperlaa on October 15, 2012 at 3:05 PM

Scenarij žudnje


Ne, nisam plesala u ritmu tvojih pokreta iz prepona na tebi otvorena, niti sam tijelo izvijala pod dodirom usana. Iskrala sam se iz ove priče prije no što je kostur dobila, gubitkom progonjena? Čežnja me grubo po usnama ošinula pustivši krv da se po grudima prolijeva. Nedostatak samopouzdanja grčevito mi zglobove steže i veže me za samotnu postelju. Ovdje sam jedino svom dodiru dostupna do bolnog vrhunca propasti dovedena.


Iako je moja želja stvarna, puls među nogama opipljiv.


Ne, nisam te probala topla i vlažna iako želim biti privučena tvojim dodirom, razgolićenim riječima i pokretima tijela. Izvan granica tišine koja me obmanjuje. Mnogobrojnim scenarijima žudnje dala sam oblik, otkucaje uzbuđenja nemirom vođena. Bol od želje postala je stvarna, no ništa ne poduzimam. Promatram svoju nagost u ogledalu srama. Isuviše vremena prošlo je od kada sam zadnji put ljubljena, na leđa polegnuta, mirisom muškarca uzeta.


*
Silence
Copyright ©2012


...

Posted by blueperlaa on October 14, 2012 at 11:25 AM

Osjeti koliko sam stvarna


Promatram razbijenu čašu na stolu, krvlju uprljane krhotine, rubove oštre svađe. Prostorom odzvanjaju udarci bačenih riječi o zidove, izlomljeni zglobovi jedne razorne priče. Krećeš se kao zatočena životinja u kavezu dok stojim sa srcem u grlu izbjegavajući tvoj pogled. Jasno znam, ako me uloviš njime, neću uspjeti suspregnuti suze, spriječiti slano prolijevanje moje istine. Boli me iznutra svaka napukla riječ koju sam progutala, nutrinu težinom ispunila. Moja koža vrišti, a usne su mi zašivene.


Kako smo dospjeli ovdje zavedeni ljubomorom, odgurnuti od tople postelje s prolivenim sokovima sinoćnje predaje pod neponovljive dodire, gladnih i žednih usana? Prije no što je zora uklizala u dan, mokrim kolnikom noćne progresije bio si čvrsto stegnut mojim golim bedrima. Napetih leđa, usjeklih tragova noktiju. Pokupljenog mirisa s tvoje kože, znoja izlučenog divljim pokretima. U meni. Silovitim prožimanjem, isprepletenih najintimnijih želja – otpuštenih kroz pore uzbuđenja.


Sklapam oči i priželjkujem da me pokupiš dlanovima, usnama, grubim pritiskom tijela uza zid. Oslobađajući me rublja penetriraš u mene nekim novim, svježim riječima. Želim sastavljenu misao pomirbenog dodira, tetovirati u napeta bedra – bačena na koljena. Neka boli saznanje tvog prvog proboja straga, nemilosrdna igra na rubu jecaja kad bol užitkom postaje. Kažnjena grčevitim stiskom pod vlažnim prstima, pokupljene kose i trzajno povučena na tvoje prepone – udarcima žigosana.


Kriva sam jer voljena sam očima slučajnih prolaznika, na njihove maštarije nataknuta. Svjesna svoga ženstva i gladne vučice u zavodničkom lovu ulovljene. Manipuliram svojim čarima, osvajam podzemlje bluda. Kradem uzdahe ispunivši praznu utrobu nezasitnog ega. Posrnula. Nisam nevina, u snu nedodirljiva. U duši putena Žena, željna sladostrašća – često lutam mračnim ulicama, priljubljena uza zid nemorala. Vlažna. Podajem se dodiru od sanja, obezvrijedivši okus svoga mesa. Razvratna u izdajničkoj postelji.


Otvaram oči i tražim te u njima, primaknuvši se dovoljno blizu da možeš raskrinkati svaku moju misao u hodniku na vješalicu fantazije obješenu. Stojim naga, bezuvjetno tvoja. U mirisu s mojih prepona krije se istina obilježenog teritorija tvojim sjemenom. Jedino tebi istinski pripadam, podatna.Tvojom strašću oblikovana. Muškošću voljenog uzeta. Osvojena. Užicima raskoljena. Dotičem te malim ukrućenim bradavicama, propinjući se na prstima i šapućem: Osjeti koliko sam stvarna.


Večeras, ispričat ću nas dodirom. Nježnim pokretima iz ručnog zgloba, obuhvativši tvoju muškost. Usnama gladnih okusa. Jezikom u istraživačkom pohodu osjetila. Rastavit ću obostran užitak na najmanje dijelove nezaborava, učinivši da se osjećaš posebno ...

 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on October 13, 2012 at 12:15 PM

Ruke koje Ženu traže


Pobirem prstima slova, riječi, odlomke svježe žudnje i pohranjujem pulsirajuću misao na posebno mjesto. Ne dozvoljavam pristup crvotočini propasti da ulazi u moj svijet i krade mi otpuštenu želju s posvetom Tebi. Izvađene oči vrebaju, svaki pokret putenih bokova iluzije u stvarnost gurnute. Ovdje sam, ispred daleke postelje, skinute kože. Tijela koje drhti pri pomisli na strastveno naručje, dodire putem preponske kosti. Pogledom razmičeš moja bedra, svjestan uzavrele želje. Otvaraš me dahom, prstima prodirući u vlažnost svojih misli. Podižem bokove i šapućem : Dođi u mene ...


Želiš me probati. Dodirnuti, u usta staviti, u struku izlomiti. Noć u neprolazno sjećanje pretvoriti. Penjati se po meni, podvući me pod sebe ostavljajući tragove prisustva svog. Obilježiti teritorij požude, moje predaje u ruke koje Ženu traže učinivši me sretnom. Bestidnom. Prokleto zahvalnom u odrazu ogledala kojem pripadam stvarna, rumenih obraza s postojanim sjajem u očima. Dozvoljavam sebi da sam željena, koracima svoga vriska ususret Tebi vođena. Trebaš mi. Jednu noć na razbacanim plahtama do umornog svitanja. Toliko sam Tvoja ispod svilenog rublja, meke kože, gola.

 

*

Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on October 5, 2012 at 2:45 AM

Otkucaji sna


Magična ljubav ljudskom je kožom zaogrnuta. Pulsom bezvremenog srca probuđena iz sna.


Sanjala sam noćas britkost emocija, oštri zamah sječiva. Porezotinu na mojim golim bedrima uz tvoja čvrsto sljubljena. Otkucaje sna. Najljepšu ljubavnu priču na koljenima. Godine u protjecanju između trenutaka. Prošlost u poderanim cipelama. Rasječenu usnu nemira, krnjoj poeziji ponuđena.


Iznova uplićem svoje bivstvo u priču tužnog kraja. Nesuđena sreći. Biram korake očite propasti. Krećem se rubom nemorala, bludnim mislima zavedena. Grizem ti prepone, jezikom istražujem tvoje uzdahe. Punim usta krutošću želje, stegnuvši usnama izazov. Neukrotivu stvarnost.


Magičan spoj nedorečenosti i egzotike intrigama rastvorene, potiču lutanja zdravoga srca.



*
Silence

Copyright ©2012

 


...

Posted by blueperlaa on September 29, 2012 at 6:45 PM

Obris sjećanja


Otišla sam početkom studenog, zauvijek otuđena.


Ne nosim više isti miris uspomena, niti sam zaogrnuta istom kožom slijepog sjećanja. Ipak zastanem li na trenutak u mračnom haustoru sklopivši oči, osjetit ću strujanje nezaborava. Bosa sam ovdje svoju sjenu vukla. Na prstima se kao mačka šuljala, bezbroj noći ukrala. Tvoje tople dodire. I uzdahe. Iscrpljujuće trenutke. Euforično sam grizla novi dan, sretna. Obojivši usne crvenim osmijehom. Osvajala sam sadašnjost svjesna sebe. Tebe u meni, razlivenog.


Danas sam daleka, nedostupna. Nikada se ne bih vratila u noći bez jutra. Bivala sjenom i bosa se kretala ususret vlastitoj prolaznosti. Nedorečena.


Ne osjećam više tvoj miris u prolazu između zidova, niti sam očarana pri pomisli na njegovu supstancu u mojim nozdrvama. Krećem se nezaustavljivo, olovnog koraka. Pobjegla bih ususret neslućenim daljinama, presvučenog obraza, hladnih dlanova - kada bih znala da se smijem vratiti. Ispraćena pogledom, kako se krećem i gubim obris svoga tijela u tvojim praznim očima. Površnog sjećanja na ogoljenu uspomenu, premazanu mirisom moga ženstva.


*

Silence

Copyright ©2012


Tekstove potpisuje - Gordana Majdak


Sve moje dosadašnje riječi koje sam prenijela na papir i dalje brižno čuvam. Nose one u svome korijenu bitne značajke koje su svojevremeno obilježile neke moje žudnje, boli, opipljive ljubavi. Ipak današnjica ne zaudara na tugu u niti jednom trenutku, elegija dominantnih stihova više ne caruje mojim srcem, niti se ovo vrijeme može usporediti s bilo kojim vremenom u kojem sam boravila do sada. Prošlost je utrnula, potpuno utihnula, usnula. I puštam je neka sniva sve one snove koji su mi bili suđeni jer život je ponekad jeftina igra riječima i licitacija potrošnih djela na kojima zarađuju lešinari probušenog srca.

***
Prva samostalna zbirka

Izdavač

Udruga umjetnika “Vjekoslav Majer”, Zagreb

01.12.2012.

***

Kaligrafskim umijećem jezika niz kožu željnu dodira, Žena je ispričana usnama istinskog Muškarca na tisuće načina prije nego što je dosegla vrhunac svog stvaralaštva ...

 



***

Voljeti. Osjetiti. Prigrliti bol. Otvoriti se raskolom sablasnih sposobnosti, privržena ogoljenoj riječi.

Sve navedeno kušala sam jezikom. Upijala očima zanesenjaka. Žene podložne manipulaciji vlastitih orgijanja misli, ulaskom u srž sadržaja, uzeta njima.

Često se podajem nabrekloj inspiraciji. Razmičem vlažne butine dostupna čitateljima. Pišem kako voljeti svoja posrnuća, sjene, prelaskom preko pukotine u očima, u istraživačkom pohodu libida.

Ponekad nisam dovoljno stvarna. Osjećajna. Osebujno ljubljena Žena, utkana u slatkorječiv stih. Zauvijek sam otuđena. Neprihvatljiva.

***


***
U nekim trenucima podala bih se osamljenosti izvan okvira svakodnevice sa svrhom poimanja sebe. Zavirila bih u sve one skrivene kutke u kojima obitavaju riječi u sjeni i izvukla ih iz mraka. Podarila bih im svjetlost otvorenih očiju. Zjenice lišene tuge. U prstima stvaralaštva osjećala bih bilo zadovoljstva, konačnim ispisom nedovršene priče,  neisporučenih emocija, ali ne bih okončala sadašnjost. Upravo nje želim biti duboko svjesna u okruženju u kojem stvaram.

Iako, često bježim. Iako, često lutam.

***

Druga zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

15.12.2012.

 

Lice ljubavi

crno - bijelo izdanje

Lice ljubavi

izdanje u boji



Pomaknuti haiku - zbirka

Prva zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

23.06.2012.


 ***

Dva lica istog naličja ljubavi, ponekad svjedoče o nametnutoj sudbini, ogoljenoj lažnosti, licemjernom ishodu. Spoznala sam bitnost ustrajnih misli, otkrila puteve samokritičnosti i dozvolila sjeni da me prati. U tami, svijetla.

Željom za okusom sirovog života mapirala sam područje izvan margina morala, jednoličnosti nadanja, tuđih sanja. Prigrlila sam moć trenutnog ushita divljeg srca, nagosti bila, ali svejedno me porobila misao kako gotovo ništa nisam izrekla mnogobrojnim, ispisanim djelima.

Silence



My Moon

Miljenice Tišine; za čime uistinu žudiš kad presvlačiš dlanove, mijenjaš usne, prodaješ oči?

Kupuješ povoljno izlomljene snove, pobireš krhotine tuđih života, lijepiš uspomene.

Grudi stavljaš na panj, nudiš smjelo svoju ranjivost. Pričaš bojama srca nedovršenu priču

i oplakuješ potrošene noći. Iscijeđen Mjesec. Bludne zvijezde. Golo jutro koje krvari, kapajući

toplo izgubljeno vrijeme. Zavodiš nikad dočekan dan, raširenih ruku, razmaknutih bedara.

Usamljena, u vječnosti nadanja.


POMAKNUTI HAIKU

*

Stakleno jutro

svježinom te umiva

čekaš zrelu noć.

*

Bjelina grudi

zasljepljuje sva čula

sad noć se budi.

*

Soba udiše

zarobljene mirise

postelja drhti.

*

Slika miruje

snena tek pred svitanje

uokvirena.