BLOG - Lirska proza

COPYRIGHT NOTICE © Ovaj rad je pod Zakonom o autorskim pravima i Licencom.

 

Gordana Majdak Copyright ©2008-2017- Sva prava su pridržana. Svako korištenje, umnožavanje, kopiranje i reproduciranje u svim medijima dopušteno je samo uz pisani pristanak autora.





Sažetak:


"Prvijenac Gordane Majdak, intrigantnog naslova „Venerina muholovka“ počinje kao lagana erotska priča namijenjena čitatelju u nekom dokonom poslijepodnevu. Jednostavne kompozicije, pisana u prvom licu, prati doživljaje ekonomistice Ree, žene na pragu četrdesete godine života, od vremena njezinog emocionalnog kraha i poslovnog uspona.

Rea je slična biljci mesožderki koju uzgaja njezin šef. Željna muškog mesa i gotovo animalnog seksualnog apetita, čini se da će postati lak plijen uredskih spletki i vlastitog nagona. Kao biljka mesožderka, Rea osjeća nekontroliranu glad za dodirom i mirisom muškarca, ona ga želi kušati, sažvakati i ispljunuti kao nešto što je zadovoljilo trenutni nagon i što se ležerno može odbaciti.

Međutim, našavši se u svijetu kapitala, intriga i prijevara, Rea sazrijeva i otkriva nove ljudske vrijednosti; poštenje, iskrenost, lojalnost i britku kritičnost kojom oslikava blistavu bijedu dijela poslovnog svijeta.

Rea potvrđuje da se potrebe muškaraca i žena po svojoj prirodi ne razlikuju, da su one po svom životnom tkivu iste, samo se na potrebe žena nataložio debeli sloj povijesno uvjetovanih društvenih normi koje ona skida, veo po veo, ne gubeći pri tome svoju ženstvenost.

„Venerina muholovka“ nije roman koji mijenja svijet, ali je svakako roman koji otvoreno ruši neke stereotipe koji su ženama dodijelili strogo omeđene društvene i obiteljske uloge. I ono dokono poslijepodne u kojem smo posegnuli za ovom pričom, bit će ispunjeno."

- Marija Juračić, prof.



Naslov: Venerina muholovka

Autorica: Gordana Majdak

Broj stranica: 254

Nakladnik: REDAK

Godina izdanja: 2015.

ISBN: 978-953-336-262-5

Tisak: digitalni tisak knjiga - print na zahtjev



VENERINA MUHOLOVKA

_________________________________________________________

Roman se može naručiti na gore navedenom linku.


view:  full / summary

...

Posted by blueperlaa on October 30, 2017 at 2:55 PM

(foto: ZIN DAILY) https://www.zvonainari.hr/


Priča Na prljavoj strani ulice Gordane Majdak u konkurenciji je za ZiN nagrade, objavljena 24.10.2017. godine na službenoj stranici Zvona i Nari - ZIN DAILY)


https://www.zvonainari.hr/single-post/2017/05/17/ZiN-nagrade-za-knji%C5%BEevnost


NA PRLJAVOJ STRANI ULICE


Bojala sam se za sebe i onu ljepljivu, nikotinom presvučenu večer, kad mi je u pizzeriji prišao visok, krupan muškarac fiksirajući me gladnim pogledom. Bila je to upravo ona glad koja miriše na spolovilo u erekciji, na onu jednu kapljicu ispuštenu s njegovog nadraženog vrha. Stranac je dahtao poput žednog psa, palucajući jezikom. Nadala sam se da će samo naručiti pivo i zavući se u jedan od slabo osvijetljenih ćoškova, no tada se primio punim dlanom za međunožje. Nije skidao pogled s mojih usana i njime me zlostavljao. Dao mi je do znanja, kakva želja upravo puni njegove obješene testise.


Stajala sam skrušeno s one strane šanka, pomno glancajući čašu drhtavim rukama. Zatim sam pogledom tražila podršku u drugima, no mene nitko nije primjećivao. U to vrijeme bila sam djevojka koju je život doveo ovdje, ne samo s ove strane šanka neugledne pizzerije, već i s one strane ogoljenog života. Bila sam nezaštićena, dostupna, poslužena? Jasno da, ne! – hrabrila sam samu sebe, odlažući čašu na policu. Pa nisam zato otišla od kuće i pobjegla od batina!– utroba mi se stezala uslijed kontrakcija, bolnih misli. Imala sam u trbuhu grčeve. U grlu mi je bubrio najprije jecaj, a potom zatomljen krik. Bože, kako sam samo željela vrisnuti i pljunuti sudbini u lice!


Snažan tresak strančeve ruke o šank trgnuo me iz kolopleta misli. Osjetila sam kako su mi se od užasa nakostriješile bradavice. Ispod njegovog dlana znojila se strana novčanica dostatna da pokrije četiri moje mjesečne, mukotrpno ali pošteno zarađene plaće. Nije morao izustiti što smjera s njom. Znala sam to po njegovom krezubom osmijehu i češanju po jajima.


Zar me takva budućnost čeka raširenih, prljavih prstiju? To je put koji mi je sudbina namijenila od kada sam bila primorana plaćati željeznu cijenu za svoju slobodu i samostalnost? Nije li dovoljno što sam bila neželjeno dijete, koje je majka ispljunula iz maternice i svojim postupcima otjerala od kuće?


Progutala sam slinu i grčevito se primila prstima za sudoper. Kontrolirajući boju svoga glasa, izustila sam: ''Ne zanima me vaš novac.'' Rubovi njegovih usana zakrivili su se. Trule zube oblizao je jezikom. Grohotom se nasmijao, što je izazvalo ljuljuškanje sala na njegovom trbuhu. Znoj mu je izbio ispod pazuha i oko njega se širio miris danima neoprane kože. Zaudarao je na propali život. Pogledala sam ga u oči. Caklile su se od srdžbe.

- Prokleta kurvetino, uzmi novac! Idemo u hotel! – zaurlao je.

- Nisam zainteresirana! – odgovorila sam povisivši ton glasa i okrenula mu leđa.


Nije mi, naime, trebala torbica od krokodilske kože, novi hit parfem ili kožne sandale, a za nahraniti gladna usta imala sam za to svoje dvije, zdrave ruke. Svrnula sam pogled prema polici. Čaša je blistala. Zadovoljno sam je promatrala kao da sam upravo obavila životno značajan posao.


Nisam trebala širiti vlažna bedra ne bih li spoznala svijet odraslih, okorjelih bludnika. Prala sam podove, ribala usrane zahodske školjke i točila strancima pivo. Svakako sam u to vrijeme bila tu negdje, na rubu ali opet dovoljno daleko od ponora, jer sam bila ponosna. Tko vas jebe! Svi ste vi obični smradovi i ne želim vas udisati! – mrvila sam sebi u bradu.


Iako je neimaština nagrizala moje zglobove, čupkala srce pa i stidne dlačice, vezala mi grčevito udove: nisam se prodala. Nisam pokleknula pred tom raskošnom novčanicom i dozvolila da se po meni penje prljav, znojni muškarac čije bi se salo razlilo po mome žgoljavom tijelu. Jednostavno nisam dozvolila da se iživljava na meni muškarac koji doma, uz svoju ženu, ima muda veličine lješnjaka.


Čistila sam debele, teške pepeljare. Prala sam gomilu suđa. Naučila sam raditi pizzu, bogatu sa sirom i svježim šampinjonima. Za razliku od mog gazde šampinjone sam prije oprala, pa ih tek onda naribala na ribež. Uvjeravao me da to nije potrebno, jer tko će onako gladan primijetiti da mu se među zube zavlači pokoji grumenčić zemlje? Očito ne ovakvi skotovi. Takvi nisu svjesni što trpaju u sebe, a vjerojatno niti što podvlače pod sebe. Ne, nisu sve mlade djevojke koje život usiše u sebe, podložne manipuliranju ovakvih beskičmenjaka! – vrištala je moja utroba.


Tada je muškarac prstima izgužvao novčanicu i nagurao je u džep, obasipajući me jeftinim riječima. Nazivao me: skupom kurvom. Nisam niti trepnula, iako sam se od upravo stečene spoznaje tresla. Tako izgleda moja realnost? Ovako će mi ubuduće prilaziti muškarci željni avanture? Lijepit će cijenu na moj obraz? Etiketirat će me i žigosati kao stoku?! Ma, hoće vražju mater!– cviljela sam u sebi. Osjećala sam lupanje srca pod zubima. Gotovo da sam ga mogla kušati, zagristi u njegovo meso i pustiti vlastitu krv. Kako sam samo bila daleko od bezbrižne mladosti. Grčenje u želucu nije popuštalo.


Duboko sam uzdahnula i izvadila pizzu iz krušne peći sada već dobro uvježbanim grifom. Položila sam je na tanjur, te sam kistom umočenim u ulje premazala njen rub. Posula sam je origanom. Prošla sam pored muškarca kao da prolazim pored deponija smeća, gordo uzdignute glave, iako su mi koljena klecala. Pizzu sam gostima poslužila vruću, uz dobro uvježban osmijeh na licu i poželjela im dobar tek.


Prvi put sam doživjela da mi netko nudi novac za seks. Prvi ili zadnji put, zapravo je bilo svejedno. Vjerovala sam da bi razočaranje uvijek bilo iste težine, poput utega ili omče oko vrata. Neke opipljive životne okolnosti vukle su me prema dnu ili me sam život ponekad imao potrebu vješati. Također me i oblikovao.


Skinula sam pregaču i otišla malo na svjež zrak. Trebao mi je predah, ali i privremen bijeg od preplavljenih emocija. Na terasi se skupina mladih, bezbrižnih ljudi dobro zabavljala uz gitaru i pjesmu. Zaključila sam da su mnogi od njih moji vršnjaci. Čula sam sudaranje krigli jedna o drugu, smijeh, djevojke kako grleno klikću. Pustila sam pogled da prijeđe na drugu stranu ulice. Zagrebačke ulice mirisale su na suh i vruć beton, na pečene klipove kukuruza i ljetne parfeme. Zatim me privukao prizor noćnog neba. Nekoliko zvijezda nadvilo se nad ulicu.


Kruh sam zarađivala na prljavoj strani ulice – bila je to misao koja mi se uvukla u sve pore. Noć je bila mirna, topla, a ja sam bila sjetna i u mnoštvu drugih potpuno sama. Tada sam se zagledala u svoje ruke i dobro ih promotrila. Još uvijek su drhtale. Još uvijek me prožimala nelagoda. Koža mi je bila oštećena, peckale su sitne posjekotine od silnog pranja suđa. Neka je… – promrmljala sam. Nebitno. Samo neka me hrane.



Gordana Majdak


https://www.zvonainari.hr/single-post/2017/08/30/Na-prljavoj-strani-ulice-Gordana-Majdak


...

Posted by blueperlaa on August 12, 2017 at 12:15 PM


Osvrt na priču Gordane Majdak ''Zaspala bih crveno''



Iz zbirke „Pričam svoju priču“


Priča Gordane Majdak „Zaspala bih crveno“, tiskana u zbirci priča PS Portala „Pričam svoju priču“, počinje kišom. I tjeskobom. Onom koja se doživljava utrobom, od koje se bježi u fantaziju, u iskrivljenost mentalnih slika, kada se realnost želi potrti igrom, okrenuti je naglavačke, kada se želi zaspati crveno, puteno, u odsjaju vatre i crvenog negližea, crvenog sjenila lampe.


“Odjednom se moje tijelo izdiglo iznad postelje i primijetila sam kako lebdim. Bestežinsko stanje dozvoljavalo mi je trodimenzionalno kretanje i smiješila sam se prizoru sebe okrenute naglavačke. Duga, divlja kosa njihala se poput klatna starinskog sata, grudi su mi otežale i smetalo me što nemam gaćice. Osjećaj je izazivao nelagodu jer sam bila suviše dostupna razvratničkom životu.”


Priča se odvija na dvije razine; stvarnoj i maštanoj. San i java se ne izmjenjuju, stapaju se međusobno u cjelinu neke periferije i teškog seoskog blata, gdje još postoje štagljevi i drvene kućice i gdje se onako matoševski sjetno čuje lavež pasa negdje u daljini. Stvarnost se prelijeva u san, a san se, nakon novog erotskog iskustva vraća javi. Raspolovio se intiman svijet na dva dijela…sustižu se realno i irealno.


“Zvukovi su iščezli. Nije se čuo čak niti potmuli lavež pasa negdje u daljini. Tada sam odlučila s tijela sprati sve sate proteklog dana. Bila sam usporena, mirna i opuštena, ali ipak ne u potpunosti jer je moj mozak vodio glavnu riječ.

Ponajviše sam se bavila sama sobom. Ipak, između redova vlastitog htijenja, bombastičnih planova, pojavilo se neočekivano lupanje srca pri pomisli na stranca.”


Buđenje donosi olakšanje, ali misao ostaje zatvorena u fiksaciji na stranca koji intenzivira fizičku želju i koji bi mogao biti trenutni spas od samoće, ispunjenje praznine. Sam čin podavanja opisan je bez uvijanja, ali sa snažnom lirskom notom koja se proteže sadržajem cijele ove lirske proze.


Priča ima samo jedno lice, ženu koja svoju intimu otkriva i istinskim ljubiteljima lijepe riječi i pohotnim očima onih koji u erotskoj priči traže neke vlastite porive. Na emocionalnoj razini tekst ostaje na doživljaju samoće, očajničkog traženja drugog ljudskog bića koje će donijeti bar kap zaborava i osjećaj pripadnosti.


Seksualna scena nije samo goli opis fizičke aktivnosti, ne oslikava se klinički pa ne draška niske ljudske nagone. Požuda je reljefno oblikovana i nudi se osjetilima, ali nakon njezinog zadovoljenja, vraća se isti ogoljeni osjećaj napuštenosti i osamljenosti, spoznaja da je svatko u tom odnosu, gotovo usput, uzeo ono što je tog trenutka želio.


“Dozvolila sam sebi da se sladostrašće razmeće mojim tijelom i gorjela od želje da ga osjetim duboko u sebi. Dodirima mi je pričao sve ono što sam umislila da sam danas vidjela u njegovom pogledu. Ipak, u njemu nije bilo priželjkivanog.”


Priča završava razmišljanjem autorice o odnosu društva prema ženi koja slobodno udovoljava svojim osjetilnim potrebama.


“Ne. Meni je tako očajnički trebao taj tjelesni sraz, to ritmičko udaranje njegovih bedara o moja, ta jedna noć koja ne mijenja ništa. Moralisti bi me spalili na lomači poput jadnica koje su palili u Firenci na onom impozantnom Trgu koji je danas atrakcija mnogobrojnim turistima.

Iako, apsolutno je jasno da nisam čeznula isključivo za tjelesnim. Sve moje misli uporno i silovito su se grupirale u jednu jedinu osjetilnu potrebu: bolno sam željela doživjeti ljubav.”


Marija Juračić, prof.


...

Posted by blueperlaa on August 7, 2017 at 10:20 PM


ZASPALA BIH CRVENO



Snažni nanosi kiše naslanjali su se na prozorska stakla. Njeni su udarci gotovo bili prijeteći, no ja sam se osjećala zaštićeno u svojoj sobi, u potkrovlju štaglja. Podvukla sam noge pod čupavu deku i opraštala se od ljeta. Obavijena tišinom sobe utonula sam u sebe, a potom i u san. Putovala sam u unutrašnjost svoga srca.Odjednom se moje tijelo izdiglo iznad postelje i primijetila sam kako lebdim. Bestežinsko stanje dozvoljavalo mi je trodimenzionalno kretanje i smiješila sam se prizoru sebe okrenute naglavačke. Duga, divlja kosa njihala se poput klatna starinskog sata, grudi su mi otežale i smetalo me što nemam gaćice. Osjećaj je izazivao nelagodu jer sam bila suviše dostupna razvratničkom životu.Prostor se tada neočekivano počeo sužavati. Osjetila sam težinu i pritisak golemog zida. Gnječio mi je zglobove! Čula sam pucanje kostiju, ali svejedno nisam uplašeno zazivala upomoć. Znala sam da je to tjeskoba na dnu želuca i upravo mi razdire želučane opne. Ne, ne sanjam je. Naprotiv, već je neko vrijeme dišem.
Kiša je i dalje mlatila lišće i živčano ga otkidala od stabla, natapala seoski put i žustro se slijevala niz žlijeb drvene kućice. Žalila sam što u sobi nemam kamin. Voljela bih prije nego me u potpunosti svlada san zapaliti u njemu vatru, zatim se zagledati u te pohotne, plamene jezike dok me oči ne zabole. Zaspala bih crveno. Odjenula bih crvene snove nalik lijepom, svilenom negližeu. Odrekla bih se crnila i tjeskobe. Povukla sam deku i pokrila se preko glave.


Probudila sam se znojna iako u sobi nije bilo toplo. Jesam li uistinu budna? Upalila sam malenu noćnu lampu crvenog oboda i soba se polako budila. Bila je očaravajuća i moja. Moj mir. Bližila se ponoć. Protrljala sam oči i zijevnula, gipko protegnuvši tijelo. Trebao mi je tuš, miris sapuna i čisto donje rublje. Sjela sam na rub kreveta i spustila bosa stopala na široke daske. Zvukovi su iščezli. Nije se čuo čak niti potmuli lavež pasa negdje u daljini. Tada sam odlučila s tijela sprati sve sate proteklog dana. Bila sam usporena, mirna i opuštena, ali ipak ne u potpunosti jer je moj mozak vodio glavnu riječ.
Ponajviše sam se bavila sama sobom. Ipak, između redova vlastitog htijenja, bombastičnih planova, pojavilo se neočekivano lupanje srca pri pomisli na stranca. Markus više nije bio samo muškarac privlačnog tijela. Jučer smo ručali zajedno. Sjedio mi je sučelice i otvarao me svojim pogledom. Otvarao mi je ruke željne dodira.

Uzdahnula sam, odjevena u samoću. Prekrivši lice dlanovima, na ramenima sam osjetila teret tišine, a tada je netko pokucao na vrata. Isprva sam bila sigurna da mi se to samo pričinilo, da tako predvidljivo očekujem događanje tog toliko priželjkivanog čuda, ali lupkanje je postalo odvažnije.
Čvršće sam stegnula remen ogrtača ispod kojeg je divljalo srce. Pitala sam tko je; iako sam odgovor znala. Bio je to osjećaj nalik vertigu i slatkoj napetosti mišića, uslijed uzbuđenja. Nakon što sam otvorila vrata, Markus je ušao u sobu i u moje mirise. Nije me pozdravio. Vrijeme je zaustavljeno poput tupog udarca o potiljak. Njegove ruke našle su se na mojim obrazima, otimajući mi strastveno i energično prvi poljubac.

Jesam li i dalje u polusnu ili upravo osjećam kako mi rastvara ogrtač i poseže za mojim osjetljivim grudima? Dodirom vlažnog jezika ukrutio mi je bradavice, svojim dahom izluđivao me i blagim ugrizom dovodio do ekstaze. Kako je samo divan taj osjećaj i koliko mi je samo potreban! Predala sam mu se u ruke. Dozvolila sam sebi da se sladostrašće razmeće mojim tijelom i gorjela od želje da ga osjetim duboko u sebi. Dodirima mi je pričao sve ono što sam umislila da sam danas vidjela u njegovom pogledu. Ipak, u njemu nije bilo priželjkivanog. Naivno sam se nadala da ga privlačim i kako će se ovaj trenutak zbiti. Sanjam li ja sada to stvarnost i naš prvi tjelesni kontakt kada su riječi suvišne?Kako sam samo voljela sudar naših tijela! Koliko mi je samo trebao dodir, miris i okus muškarca, spoznaja da nisam frigidno srasla s idejom da mi nije potreban jer se zadovoljavam i sama. Prostor je oživio, zidovi me više nisu proganjali, izgarala sam u vatri svojih emocija i želja. Tada sam mu naredila da mi skine gaćice.
Dala sam mu svoje tijelo. Rastvarao me svojom muškošću, u potpunosti razotkrivši maštovitost koju posjeduje muškarac koji istinski zna uživati u ženi. Punio me neopisivim užitkom svakim pokretom svoga tijela, dodirima istražujući reljef vlastite požude. Bila sam savršeno podatna za oblikovanje, njegovom strašću. Doživjela sam orgazam. U snu.


Nakon što se pijetao oglasio trznula sam se, pipajući prstima drugu stranu postelje; tu golu prazninu koju sam željela izgužvati prije nego zaplačem. Tako olako raširila sam svoja bedra i dala mu dio sebe, pa makar samo u snu?! Pitala sam se zašto sam to, zaboga, učinila? Zar nisam mogla pričekati da se naša priča eventualno razvije i dozvoliti sebi da me polako osvaja?Ne. Meni je tako očajnički trebao taj tjelesni sraz, to ritmičko udaranje njegovih bedara o moje, ta jedna noć koja ne mijenja ništa. Moralisti bi me spalili na lomači poput jadnica koje su palili u Firenci na onom impozantnom Trgu koji je danas atrakcija mnogobrojnim turistima.
Iako, apsolutno je jasno da nisam čeznula isključivo za tjelesnim. Sve moje misli uporno i silovito su se grupirale u jednu, jedinu osjetilnu potrebu: bolno sam željela doživjeti ljubav.


Gordana Majdak, Zagreb


Priča ''Zaspala bih crveno'' 2017. godine, pobijedila je na međunarodnom 2. književnom natječaju za najbolju kratku priču, čiji je organizator PS Portal iz Petrinje, nakon kojeg je tiskana zbirka kratkih priča ''Pričam svoju priču''.

...

Posted by blueperlaa on May 29, 2017 at 2:05 PM

U cijelosti pirpadajuća


Vrijeme sladostrašća razgolićuje sve tjelesne užitke, razdjeljuje fizičku potrebu od emocionalne i ponovno je spaja u jedinstven ljubavni doživljaj u trenucima kada postajemo jedno. Tada smo dvije apsolutne karakterne krajnosti koje se magnetski privlače orgazmom. Svaki tvoj dodir s vremenom me vodi k vrhuncu, otkrivajući gotovo nepoznat svijet do tada. Ulaskom u specifičnost mirisa, kušajući okus tvoga tijela, spoznajući vlastitu razmetljivost i divlju narav, razotkrivena sam tvojim dodirom.


Jesam li to uistinu ja u tim posebnim trenucima, nesputana i nezasitna? Teško ukrotiva, u cijelosti pripadajuća tvojoj muškosti. Zavedena svakom idejom kojom grabiš za mojim ženstvom, tako podatna i dostupna užicima. Jesam li oduvijek bila ona Žena koja se zna prepustiti osjetilnim treptajima, grčenju tijela i vrisku zadovoljstva, propadajući nakon uzleta u slatkast osjećaj blagostanja? Svaki put kada posežeš za mnom, Svijet moje Žene je gladan, potreba za tvojom ukrućenom muškošću je stvarna. I svaki put kada me obljubiš, kada prodreš u srž moga ženstva, primam te u svojoj jezgri. I nudim ti svoje sve, svaki zakutak za kojim žudiš. Uzimam tvoje sve, sladeći se mirisom i okusom svog jedinstvenog muškarca.


Vanjski svijet tada utihne, nestane i izgubi se u omaglici uzdaha, koje lijepimo na svoja vlažna tijela, u suzvučju orgazma.




Gordana Majdak
Copyright ©2017



...

Posted by blueperlaa on May 28, 2017 at 12:10 AM

Pritajen uzdah zadovoljstva


Slivena u tvoje dlanove, razlivena krajolicima neslućenih užitaka; otkrivam sebe ovijenu u ljubavni zanos. Obnavljam se u Ljubavi. Nakon što tažim tjelesnu žeđ za tvojim dodirom, ponovno se sastavljam u pokrete, u dosljednost, u razum. Uzlet između bezumlja, trenutačnog gubitka svijesti dok sam nošena valovima i plimnim užicima, sve do spoznaje kako se vraćam Tebi, u zagrljaj tvojih ruku, pod vreteno tijelo strasti i nježan doticaj tvojih usana; traje tek nekoliko nezaboravnih trenutaka.


Zapisujem doživljaj i čuvam obilje prisnosti, svu raskoš senzibiliteta, sve ono što postajemo kada se pretačemo jedno u drugo. Tada podižem vjeđe i promatram nas u stvarnosti upravo načetih strasti, ne brišući ljubavni znoj s nagih tijela. Obostrano se hladimo od prožimanja u vremenu nježnosti, mirisnih riječi, šaputanju na jastuku i pritajenih uzdaha zadovoljstva.


Ne postoji ništa ljepše od spoznaje: Voljeti dodirom.


Svaka moja misao slijeva se u tijelo ljubavi, u spoznaju i ljepotu življenja. Izgovorene riječi talože se u meni i nalikuju neponovljivoj uspomeni. U bojama tišine pronašla sam smiraj. Ne kitim se apstraktnošću da bih dokazala sebe, da bih ovjekovječila nas. Jedino još uvijek veličam dodir. Tvoje ruke. Miris i okus ljubavi. Jedino još uvijek pokušavam dočarati ukupnost emocija, tu poželjnu naplavinu strasti i bliskost među nama.


Neumorno zapisujem gomilanje doživljaja dok razotkrivam nagost svojih bedara, nagost ruku i usana, nagost moga srca u tvojim rukama.



Gordana Majdak
Copyright ©2017

...

Posted by blueperlaa on May 7, 2017 at 2:50 AM

Gipke riječi



Nedjeljno je jutro. Budim se u toplini tvoga tijela, u dodiru ruke ovijene oko struka i u nagosti mog znatiželjnog pogleda na tvoju prisutnost. Ovdje si, u mom proljetnom jutru i mogu te dodirnuti vrškom jezika, kušati kakvog si okusa. Rastvaram sva osjetila ne bih li te što bolje doživjela i ne osjećam težinu suza otkada me očni kapci ne pogrbljuju poput usamljene starice. Odavno se ne budim na željeznoj postelji, željeznih misli. Ne hranim se od jutra zamišljajima, nepostojećim dodirima koje sam svojevremeno omatala u gipke riječi i njima bojila bjelinu papira u crveno. Ne poričem istinu koliko je erotika htijenja miljama udaljena od postojećeg intimnog vrenja i kako su bile uzaludne sve ispisane riječi bačene o zid tišinom apstraktno obojen. Tvoji dodiri su stvarni i kroz njih mi daješ oblik Žene. Podsjećaš me na vlastitu ženstvenost dok usnama istražuješ moju put. Pažljivo osluškujem tvoju drhtavu glad i odmičem daleko od ispraznih noći.


Jesam li ti ikada spomenula koliko volim osjetiti tvoje ruke na sebi, koliko topline u tvom dodiru ima? Jesam li ti ikada priznala kako me izluđuje miris tvog nagog tijela, koliko je opojna ljubavna aroma? Znaš li koliko mi je potreban tvoj plamen u obruču moje krvi i kako zaista ćutim potpunost prožimanja? Pojmiš li kako te istinski osjećam u dubini sebe dok smo izloženi svjetlosti u tami, tišini u svjetlosti nagih lica i tjelesnih dodira, sve do trenutka isprepletenih uzdaha?


Nedjeljno je jutro. Budiš se u toplini moga vrela, u doticaju žednih usana i mirisu ljubavnog uzbuđenja. Obnaženih udova, dostupni smo umreženim željama, raskoši tek probuđenih osjetila, i dajemo se svjesnosti svoga odnosa. Kako je danas baš sve opipljivo spoznajem čim te dotaknem i nisu mi potrebne razgibane riječi da bih njima dočarala ovaj trenutak. Sve naše nježnosti su budne upravo u našoj prisnosti. Ipak, pišem nas mišlju u tišini svoga uma i prenosim na papir zrelu ljubav. Podario si mi ne samo oblik Žene, već i lice koje se iskreno smiješi, oči koje nisu slijepe i pogled na prelijepu stvarnost. Tvoje ruke me zacjeljuju i nadahnjuju. Bude u meni sve one potisnute čežnje i bogatstvo usnulih zamišljaja. Odijevam zahvalnost. Zanosno njišem bokovima dok promičem u tvojim zjenicama i bojim naš životni prostor bojama ženstvenosti.


Danas nisam odsječena od emocija i preda mnom je još jedan dan života u kojem Nas potvrđujem.



Gordana Majdak
Copyright ©2017


...

Posted by blueperlaa on April 20, 2017 at 12:45 AM

Umjetnica Ljubavi



Ponekad sam bila nedovoljno budna i u bijegu sama pred sobom, noseći na ispruženim dlanovima bezobličnu masu emocija, zgrčeno srce u zakutku mog malog svemira. Hipnotički sam stvarala vlastitu prazninu. Prelazila sam iz jedne napuštene prostorije u drugu, iz prostora sjećanja u prostor osjeta. Život sam kušala skupljajući vrhovima prstiju mrvice sa stola. Žličicom za kavu miješala sam izlučene sokove i ispijala sebe, u malim dozama sreće. Moja čaša bila je uvijek dopola puna ili dopola prazna. Moja utroba, vječno gladna.


Izmišljala sam sadašnjost, svjesno oblikujući njenu privlačnu vanjštinu. Uglavnom sam bila prisutna tu negdje, između tjelesnih živaca, zategnutih tetiva i treperavog srca. Mogla sam osluhnuti kako snažno udara u meni, njegov jeziv plač i dugogodišnje zapomaganje. Budila sam se sama, a ponekad i potpuno napuštena od sebe. Godinama sam se tražila i skupljala razbijene osjećaje, pokušavajući nekako popraviti realnost. Glinenim mislima sam se igrala i zamišljala da sam umjetnica.


Umjetnica Ljubavi.


Ljubav jest umjetnost, neprocjenjive vrijednosti. Moja ljubav prema tebi, nije nečujan glas nutrine, nije nalik pripovijesti zalutalog leptira u želucu i ne može se mjeriti prolaznim užicima. Ona u svojoj suštini nema specifičnu težinu i nije nalik razigranim mislima gipkih pokreta. Ne znam je riječima uobličiti u tjelesnost i ne mogu joj podariti samo jedno srce. U mojoj ljubavi prema tebi živi na stotine života i na tisuće besmrtnosti u pjesmi u prozi, jer danas sam dovoljno budna. Odavno više ne bježim od sebe. Sastajem se s riječima, priznajem, ali ne i sa sjenama ni bolnim sjećanjima između realnosti i košmara. Pokušavam pripitomiti misli. U izboru vlastite budućnosti, dovoljno sam ambiciozna. Vidim nas daleke, a opet nevjerojatno bliske. Osjećam nas poput najljepšeg uživanja u životu, i tek ponekad voštanim mislila topim našu stvarnost. Svjesna sam prolaznosti i ponekad se služim neprikladnim riječima, no i nadalje umišljam da sam umjetnica tijela. Volim te svakim svojim pokretom dok ti se primičem obnažena i smjela, pa i bezazlenim dodirom kada nježnošću progovaram.


Sjedinjujem nas mirisima, okusima i tjelesnom glađu. Poput Umjetnice Ljubavi, pažljivo odabirem dodire kojima nas hranim.




 

Gordana Majdak
Copyright ©2017



 

...

Posted by blueperlaa on March 7, 2017 at 12:35 AM

Osjećajne dubine


 

 

Postoje misli olovno teškog koraka, kretanje uplašenog srca i bojazan da ćeš se iskrasti iz mog ogledala. Postoji trenutak u kojem stojim ponovno sama i ne dodirujem te srcem jer te odjednom nema u mom buđenju. Dan se gubi u sivilu, a Mjesec je u izbjeglištvu. Nedostaje mi tvoj miris. Misli se i dalje neumorno kreću i lutaju poput beskućnika dok pokušavam ugrijati promrzle dlanove iznad starinske peći u čijoj utrobi strastveno pucketa vatra ljubavlju ispunjenog srca. Izgaram ponekad od nemoći, od straha koji razgrće moje lijepe misli ne bi li se dokopao osjećajnih dubina u meni i najintimnijih sjećanja.


Izdaje me sudbina kakvu ne priželjkujem jer je nekim čudom pronašla put do Nas. Baca me u okove, u tamnicu boli, i ne dozvoljava mi ponovno kretanje. Tada plačem, u snu. Tada plačem, budna. I sve dok ne prolijem suze iz korita tih nemirnih misli, dok se ne izvučem iz oprave straha i ne izujem cipele koje me žuljaju, strepim zaogrnuta manjkom samopouzdanja. Zatim se rađam ponovno kao Tvoja žena. Tek tada iznova stojim ustreptala ispred ogledala, pronalazim se u tvom znatiželjnom, iznenađenom pogledu i lovim osmijeh kojim me griješ. Ne dozvoljavaš mojoj bojazni da me ukrade, da mi srce komada i odvlači me od tebe. Ne daš me tim zastrašujućim utvarama i demonskim djelima. Čuvaš me melodijom svoga umirujućeg glasa.


Naposljetku, oboje se luckasto smiješimo priči koja se ne piše sama i koja nema vijek trajanja.





 

Gordana Majdak
Copyright ©2017


...

Posted by blueperlaa on March 6, 2017 at 11:30 PM

Između spuštenih trepavica


 

 

Odem li u svijet ledenog daha, prekrije li me hladno grumenje vlažne zemlje; hoće li se naći netko tko će ti reći koliko si mi značio, koliko sam te osjećala u svakom titraju svoga srca? Glasom treperavim od radosti, ispričati ti moj život od kada sam te ljubila, sva lica i naličja mojih emocija i svu onu raskoš uzbuđenja, esenciju dodira kojim si me vabio u našu postelju podvlačeći me pod sebe. Hoće li biti netko ovdje uz tebe i samo na trenutak te promatrati mojim sjajnim očima, kako nikada ne bi zaboravio koliko sam te iskreno voljela, u sebi nježno i trajno čuvala.


Uz tebe sam se odrekla lažnog svemira i jednostavno postala Bolja Žena.


Napustim li odaje ovoga života iskradajući se iz svoje kože, hoćeš li pamtiti svaki moj uzdah, gužvanje plahte pod nemirnim prstima i krik zadovoljstva kojim si me darivao godinama? Postoji li mogućnost da me nikada ne zaboraviš dok gasiš svoje svjetlo, da se zadržim u okusu tvojih slatkih usana, između spuštenih trepavica i sanjam iznova naše snove u toplini tvoga tijela? Hoćeš li me vezati za svoje srce jednom kada me ne bude, čuvati me u blizini rebra i možeš li me zauvijek ostaviti u sebi kako moju istinsku obnaženost pred tobom ipak ne bi prekrila vlažna zemlja?


Uz tebe sam napustila prazan život, od trenutka kada sam postala Tvoja Žena.


 

Gordana Majdak
Copyright ©2017


 

...

Posted by blueperlaa on February 27, 2017 at 3:10 AM

Ulaštena ljubavlju


 

 

Ukradena šutnji, izvlačim se već neko vrijeme iz samoće. Promatram nekoć stamene, mrtve zidove, gole sjene i divlji ples razvratne tišine. Sve je još uvijek ovdje i okružuje me, u zastrašujućoj podsvijesti. Ponekad se prisjećam sebe, bolno usamljene. Iskradam se iz prošlosti snagom novih emocija. Uspješno napuštam gorčinu tog vremena i gubim se u tebi. Tako volim nestati tvojom ljubavlju zaogrnuta,tijela utopljenog zagrljajem bliskosti. Prekrivaš moju nagost tim slatkim, opojnim dodirom stvarnosti. Ne skidam kožu na vrhovima prstiju ne bih li dodirnula neumoljivu istinu koliko sam nekoć bila sama i neispunjena. Ti dani ipak su me se odrekli. Danas sjajim, ulaštena ljubavlju.


Osjećam nas, u neposrednoj blizini buđenja, u dodiru naše puti nakon posljednje interpunkcije i u beskrajnim mogućnostima. Otvaraju se novi vidici, neistražena prostranstva i život u spavaćoj sobi ispunjen prisnošću. Sve pokupljene zrele emocije spajam u jednu. Trebam te; izvan kaveza vlastite samoće i neumoljive tišine, u nagosti mog zanosnog plesa iz bokova i zavodljivim trenucima koje posvećujem Nama. Želim te; u tijelu koje je više od tijela, u dodiru nad dodirima i toplini sadašnjosti. I volim te; uz svitanje još jednog dana dok ispisujem ova slova. Vidim tvoje nasmiješeno lice, uživam ispod spuštenih vjeđa u prizoru obostranog vrhunca ili te jednostavno oblikujem saznanjem o vrijednosti života u dvoje.


I ponovno ti ne pišem pisma zbog književnosti, već isključivo zbog ljubavi koju gajim prema tebi.


A, ti? Ti me kao i uvijek do sada cijelu uzimaš.



 

Gordana Majdak
Copyright ©2017


 

...

Posted by blueperlaa on February 20, 2017 at 11:45 PM

Poput stvarnosti


 

U šaputanju još jednog jutra pokrećem snagu naše ljubavi, oslobađam misao iznjedrenu iz prsnoga koša u bojama emocije koja me upravo preplavljuje.


Nekada su to bile riječi koje ne podrazumijevaju našu sudbinu, mirisa oljuštene boje i gotovo nečujni koraci u šetnji gradom. Šuljanje misli poput sjećanja ili ispružene ruke u iščekivanju topline drugog tijela i jednog, jedinog zagrljaja. Neko vrijeme živjeli smo na prljavoj strani ulice, vlažnih obraza i mokrih trepavica. Razdvojeni, u neizgovorenim rečenicama. Možda smo se pronalazili u slučajnim osmijesima, okrznutih ramena u gomili koja je prolazila kroz nas. Ili smo bili ovdje, tihi i laki poput bezbrižnog pokušaja, neopterećeni time što će nebo iznad Zagreba misliti o nama. Jesmo li usamljeni, lažni ili svoji. Tražimo li jedno drugo, tragamo li za riječima istinske ljubavi ili izgužvanim plahtama kojima prekrivamo nagost, strašću ugrijanih tijela. I onda smo to bili mi, u svijetu tišine ili skinutih riječi s usana koje nagoviještaju moguće promjene.


Danas u pokušaju ispisivanja emocije, vjerujem, ne koristim samo kolorit riječi jer osjećam te poput stvarnosti. U drhtaju koji prolazi kralježnicom, u nježnom dodiru obraza o obraz. Zahtijevam da me ispuniš i primam te onako kako žena prima muškarca koji je više od riječi ispruženih po papiru. Preispitujem se; što ti mogu ponuditi, pružiti osim sebe same, a odgovor se iskrada iz naše tople postelje u svim onim trenucima koji tvore jedan naoko običan dan za Nas. Baš svaki je poseban od kada grijem svoje srce uz tvoje, od kada mirišem na naše uzdahe, od kada imam priliku kušati istinsku ljubav. A nekoć sam bila daleka, usitnjena od boli, ogrezla o samoću. Neizgovorena. Neobojena. Nekada sam se gubila u omaglici istrošenih sanja, pišući prazan život. Bili smo razdvojeni na suprotnim stranama srca. Sada te čuvam poput prve kapi proljetne kiše na dlanu, obznanjujući koliko mi značiš, jer za tebe nisu dovoljni topla koža i osjet vlažnih bedara.




Gordana Majdak
Copyright ©2017


...

Posted by blueperlaa on February 12, 2017 at 11:10 PM

bilješka;


 

I kako da danas ne živim, živa u svome snu, budna u ostvarenom snu? Tolike godine sam žudjela za ljubavlju i ne mogu sada zanijekati svoje emocije. Niti želim. Ispisat ću ti još mnoga ljubavna pisma, sačuvat ću vrijeme, uspomene, Nas. U tom prvom dodiru usnama, u nagosti poljupca i zjenicama u kojima sam poželjna; kada ti se dajem cijela. Pisat ću ti o tome kako me uistinu tvoja strast skida, razgolićuje mi tijelo, a tvoje ruke me pripremaju i zahtijevaju moju predaju. U glasu koji se razlijeva mojom kožom, u uzdahu otetom s tvojih usana, isprepletenih udova; upravo onda kada postajemo jedno. Osjećajno, duboko i snažno i nadalje ću primati svaki trzaj tvoga tijela, podižući bokove s tvrde podloge nekoć neostvarenog sna. Još dugo bit ću budna u tvojim mirisima, tvoja u neponovljivim trenucima; privržena bliskosti kojom obavijam svoja gola i topla bedra jer jednostavno sam sigurna u Nas, u ljubav kojoj gradimo kičmu, u svaki nadolazeći dan u kojem ti bezuvjetno pripadam.


I sve što želim, ispričat ću ti dodirom. I znam da ćeš razumjeti svaku moju riječ.


 

Gordana Majdak
Copyright ©2017


...

Posted by blueperlaa on January 30, 2017 at 12:25 AM

Početak povijesti


Pamtim, i ta jutra napukla od samoće, od pogleda u prazno, od nedodira. Pamtim ih jer su me oblikovala. Usamljenu. Gladnu. Prisjećam se i tih noći unutar zidova skučenog prostora, tišine u meni, u mnogim lirskim zapisima.
Ne mogu potisnuti i iskorijeniti ono postojeće vrijeme nedorečenosti, beskraj lutanja i potragu za svjetlošću. Niti želim.


Bio je to dug put. Moj životni put ili početak povijesti. Nešto između preživljavanja i življenja. Stotine pokušaja u podizanju s koljena, u otkrivanju snage i suza. Ponekad se dijelim na pola i promatram se iz onog kuta koji razgolićuje život, u naborima sjećanja i porubu tog potrošenog vremena.


Primjećujem kako se danas ne skrivam u sebi, iako ima dana kada si još uvijek nekako nedostajem pola. U snu. Tamo, naime, još uvijek lutam. Postoje svjetovi za koje ne mogu reći da su paralelni s mojim rukama, tijelom i željom za dodirom. Tamo negdje, daleko, ostao je komadić mene ispunjen tamom.
Iako, priznajem, sve manje se osjećam u zapisima od prije nekoliko godina. Odavno sam se oprostila od praznih riječi, praznine u prstima, od zamišljaja.



Gordana Majdak
Copyright ©2017

...

Posted by blueperlaa on October 1, 2016 at 11:45 PM

Priznanje Ljubavi




Centar grada žuljevit i snen, razbuđuje se trljanjem automobilskih guma o vlažan pločnik. Ječanjem i grebanjem tramvajskih šina i cvrkutom ptičice ponad našeg prozora u sjeni povećeg stabla. Sjedim za pisaćim stolom umotana u mek i topao kućni ogrtač, otvaram grlo prvoj jutarnjoj kavi i osjećam mirnoću sobe. S glazbom u ušima promatram zid bordo boje između prvih odabranih riječi koje utiskujem u papir i stoljetni drveni sat čije kazaljke kaskaju pet minuta za našim vremenom. Ponovno je listopad.


Primjećujem nakrivljenu biljku u kutu sobe i razvlačim ranojutarnji osmijeh. Vidim te kako je okrećeš prema balkonskom svjetlu, a ja joj obraze vraćam k zidu, te se razbuđujem u toplini našeg doma. Sitnice su mi bitne i sada volim jednostavnost življenja. Zatim grizem svježe pecivo i hranim se malim zalogajima. Odnedavno sam gladna drugačijih mirisa i okusa i to sve zbog ljubavi. Misli podastirem protokom riječi. Lijepo mi je i mirišem na tvoje dodire. Sve je trenutno tu; tvoje i moje, ti i ja u ogledalu života. I opet sve to imamo samo zbog ljubavi. Spuštam pogled na svoje ruke, prste u kojima ima toliko tebe i ćutim život pod jagodicama. Osjećam te. Soba i dalje miruje ili se polako ziba u svom zanosnom ritmu praćena taktovima podnošljive tišine i mojim metaforičkim pokušajima da dočaram ovaj trenutak nagonom za pisanjem.


Životni prostor trenutno nije omeđen samoćom u dvoje, riječima u kojima nema zvuka, uzdasima razasutim po zidovima bez srca. Sve je na svome mjestu. Ti i ja, u odsjaju fotografija, uokvireni uspomenama, lijepim, golim trenucima. Mi, u našoj koži potpuno dorečeni s nasmijanim licima i prizorima u kojima čuvamo Dvije proživljene godine.

 

Na stolu je šarena šalica. Dobili smo je nakon ispijene kave prilikom izleta na Austrijska jezera. Na njoj su još uvijek naši isprepleteni prsti i pogledi, tvoje zjenice u koje ulazim i čudesna ljepota krajolika. Mnoga mjesta smo proputovali nakon što smo proputovali našim tijelima. Oduvijek smo se hranili dodirom, veličajući ljubav. Postavili smo je na pijedestal, tamo gdje i pripada nakon što smo oljuštili živote, otkrivajući samu srž. Tu tankoćutnu emociju koja otvara sve pore i miriše na neprolazno vrijeme. Iako pamtim svaki kutak kojeg smo zajedno istražili kretanjem ispod obješenih oblaka u sjećanje mi se najviše urezuje osjećaj da sam voljena. I jednoga dana bit će to što smo proživjeli, osjetili i spoznali, vrijedno spomena. Kada me ne bude znam da ću se vratit jer sada imam kome. Stat ću ispred vrata kroz koja sam ušla, promijenivši nam živote. Vratit ću nam naše vrijeme jer bilo je to vrijeme Našeg postojanja. Utoplit ću se tvojim zagrljajem i ono što je od posebnog značaja, bit ću na tvojoj strani života jer dobila sam još jednu priliku ojačati emocije.


Oduvijek sam živjela za ushit, za životnu strast i naravno za ljubav. Danas živim ponajprije za sebe u ljubavi i naučila sam dijeliti se. Upoznajem se i prihvaćam. Ovdje sam, ogoljena, uronjena u sve mirise i okuse života. Osjećam svoje tkivo, kosu, vidim svoj osmijeh i veselim se svakom novom danu kojeg puštam u sebe. No, nije se bilo lako vratiti životu jer nije oduvijek bilo ovako. Život se igrao sa mnom i ja sam se poigravala njime. Kušala sam ga jer bila sam gladna. Znaš da jesam i stoga nije teško progovarati o iskustvu koje me dotaklo. Sada živim ponovno. Volim srcem koje je nebrojeno puno puta zašivano i prihvaćam nježne riječi, te ih ostavljam na jastuku svako jutro. Budim se pored tebe u jednoj svijetloj sobi koju nazivamo našim domom. Da, baš tu uz tvoje srce i tvoja stegna, u tvojim rukama tebe željna. Razmišljam o tome kako je danas dovoljno živjeti Nas i kada ti kažem volim te; izgovaram sebe. Sve ono što imam potrebu izvući iz vlastitih dubina, iz spoznaje koliko me usrećuje što imam priliku voljeti te. I jednostavno živim život. Dozvoljavam da i on živi mene, svjesna da je za nas vječnost otpočela upravo sada.


Gordana Majdak
Copyright ©2016


 

...

Posted by blueperlaa on March 25, 2016 at 4:30 AM

Ispunjena Žena



Nekoć sam sa sobom vodila svoje strahove, sjene i istrošeni udovi vukli su se za mnom ostavljajući tek primjetne tragove. Hranila sam se zemljom, da bih preživjela sebe. Udisala sam nespokoj i jaram prošlosti gnječio me, ali vatra u meni nadalje je širila svoje ruke pružajući ih prema nebu. Lebdjela sam ponad sebe, ponad tijela i budnih bedara. Vlažila sam usne mišlju i trpkom željom da kušam te. Dugo si izmicao, kao tračak svjetlosti što me izdaje. Iako sam vjerovala i osjećala da ćeš se znati zadržati u mojoj utrobi; jednom kada te uspijem uvesti u sebe. Postoje trenuci u kojima se više ne prepoznajem jer se odvajam od sebe, ali i oni u kojima Nas vidim zagrljene i dodirujem nedjeljive.


Danas bih satima mogla sjediti na obali rijeke Save, otpuštajući svoje misli; neka konačno slobodno plove! Plutala bih obnažena, vlažna, tvoja u svakom zamahu i uzdahu sadašnjice koja me ovako milo obmanjuje, ovako nježno i osjetilno propitkuje jer sada sam ja ona ruka koja kamen pod vodom hvata. Uvijam se od užitka poput vlati trave, oživljavam metafore i razbijam se o tebe te u mjesečevim sjenama ne boravim sama. Odavno nisam usamljena, istrošena od sebe, bolno unakažena. Ne prikrivam sretno lice, maskama ne ubijam se. Dajem se tvom vremenu, sudbini koja me ne hrani zemljom. Osjećam tvoje tople dlanove položene na moje osjetljive grudi i upijam jedinstvenog Tebe napajajući te neponovljivom ljubavlju: ”Nikada nisam ovako voljela, niti sam na ovaj način u sebe muškarca primala. Moj svemir je čudesan. Ne pišem ti pisma zbog književnosti, već zbog ljubavi. Zauvijek ostajem lucidna i misaono tvoja jer sve dok me ne odvede zagrobna tišina ti si jedini muškarac u mome životu koji je imao sposobnost pružiti mi sve.”


Dozvoljavam sebi treperavost i zaluđenost tobom. Volim kada me opečeš, pod sebe podvučeš, vrškom jezika me u odaje sladostrašća uvedeš. Živim za svaki drhtaj tijela, tvoj pogled uslijed sjedinjenja i onda kada oživljavam sadašnjost. Sada ne idem dalje od sebe. Ostajem dosljedna svojim željama i još uvijek ti se nudim kao zemlja. Moja ljubav je plodna i ponovno se rađam iz ovoja vlastitog trbuha. Iako, nije vrhunac presudan i ti to znaš jer pružaš mi daleko više od nagog tijela. Daješ mi sve ono što mi je potrebno da bih bila tvoja, u plamenoj jezgri svoga jastva ispunjena žena. Zadržavam se, mirujem i naša srca pažljivo osluškujem; priželjkujući trajnost ovih divnih emocija.



Gordana Majdak
Copyright ©2016

 


...

Posted by blueperlaa on March 19, 2016 at 1:20 AM

ZAHVALA


Ovom prilikom se zahvaljujem svima vama koji ste podržali moj rad na način da ste kupili roman ''Venerina muholovka'' u želji da ga pročitate ili nekome poklonite. Osobno mi to jako puno znači i vrlo vjerojatno i ne slutite koliko.


Hvala vam, dragi ljudi.


Pisanje nije samo moj hobi već i velika ljubav kojoj sam posvećena nekoliko godina i u koju ulažem dobar dio sebe i onoga što je u meni, dijeleći to na neki način s onima koji odvoje svoje vrijeme ne bi li iščitali ono što sam stvorila. Slobodno mogu reći, u nadi da ne zvuči previše pretenciozno, dobro znam koliko je potrebno truda, rada, discipline ne bi li se otpustilo nešto od sebe, da bi se kreirao taj tako čudesan svijet mašte, prožet sa segmentima iz stvarnog života jer upravo, nerijetko, autori upliću u svoja djela i neke najintimnije doživljaje, osjećaje koji su obilježili neki period života, promišljanja i dvojbe. Stvara se na neki način simbioza između svjetova koje nosimo u sebi i onog kojeg dišemo. Mnogi čitatelji možda i ne slute kada posegnu za nekim dijelom što ono u svome korijenu uistinu nosi i kakvi su temelji postavljeni ne bi li se uopće skupilo hrabrosti progovoriti, odnosno ispisujući - stvarati. Stoga se iskreno divim ljudima koji su na tom putu, jer eto iz vlastitog iskustva znam da taj put traži i neka odricanja, da je podložan moraliziranju posebno uplićete li u sadržaj erotsku tematiku, a ponekad i osudama iako su nam, naravno, draže pohvale i podrška bez lažne skromnosti.
Ipak, ne bih željela izostaviti i konstruktivnu kritiku koja nas nerijetko pokreće i potiče na rad jer je jasno da se ne može svima sve svidjeti.


Gordana Majdak



FOTO: Darko Dautović


...

Posted by blueperlaa on February 23, 2016 at 12:55 AM

INTERVJU S AUTORICOM




Gordana Majdak je nedavno objavila svoj prvi roman „Venerina muholovka“ za koji je profesorica Marija Juračić izjavila: „Prvijenac Gordane Majdak, intrigantnog naslova „Venerina muholovka“ počinje kao lagana erotska priča namijenjena čitatelju u nekom dokonom poslijepodnevu. Jednostavne kompozicije, pisana u prvom licu, prati doživljaje ekonomistice Ree, žene na pragu četrdesete godine života, od vremena njezinog emocionalnog kraha i poslovnog uspona. Rea je slična biljci mesožderki koju uzgaja njezin šef. Željna je muškog mesa i gotovo animalnog seksualnog apetita, čini se da će postati lak plijen uredskih spletki i vlastitog nagona. Kao biljka mesožderka, Rea osjeća gotovo nekontroliranu glad za dodirom i mirisom muškarca, ona ga želi kušati, sažvakati i odstraniti kao nešto što je zadovoljilo trenutni nagon i što se ležerno može ispljunuti.


Međutim, našavši se u svijetu kapitala, intriga i prijevara, Rea sazrijeva i otkriva nove ljudske vrijednosti; poštenje, iskrenost, lojalnost i britku kritičnost kojom oslikava blistavu bijedu dijela poslovnog svijeta.


1. Uvijek me zanimalo kakav to poriv natjera ljude da napišu roman. Gdje leži taj okidač zbog kojeg se late pera i počnu pisati? „Venerina muholovka“ je vaš prvijenac i sjećanje na čin stvaranja je još svjež. Zato vas smatram pogodnom osobom da udovoljite mojoj znatiželji.


Poriv leži u ogromnom izazovu. Smatram da nije lako osmisliti likove, radnju, udahnuti u sadržaj nešto autobiografskih elemenata, a da to ne zvuči suviše pretenciozno i barem pokušati da cjelokupni dojam čitateljima bude primamljiv, zatim na poseban način otkrivati i taj tako čudesan svijet mogućnosti i same inspiracije koje nam nudi pisanje. Iskreno, ta ideja me oduševljava i mami sva moja osjetila. Dakle, upravo navedeno za mene je snažan okidač pri pomisli da imam mogućnost nešto stvoriti, nešto opipljivo što se sprema između mekih korica romana. I naravno, ne smijem izostaviti ljubav prema pisanoj riječi jer je ona u mom slučaju uistinu snažan pokretač.


2. Dio radnje romana odvija se u uredu u koji Rea, glavna junakinja dolazi kao svježa radna snaga. Odmah na početku priče sukobljava se sa svojim šefom Arturom. Ponašanje njenog šefa bi se u današnje vrijeme moglo nazvati mobingom, seksualnim uznemiravanjem. Biste li i vi njegovo ponašanje tako okarakterizirali?


U ovom slučaju, ipak ne. Naime, nisam bila vođena tom idejom, već činjenicom da se između dvoje, bez obzira na njihov radni status, u trenu rasplamsala požuda, želja za prividnim rivalstvom koje ima zadatak pojačati potrebu za dodirom kojim se ujedno spontano izražavaju, nekontroliranom gladi koja je produkt obostrane privlačnosti izvan kontrole, što će vjerujem čitatelji tek postepeno razotkrivati jer ponekad, ma koliko da se otimamo ovakvim situacijama, one znaju uzburkati krv i unijeti u život strast i želju da se ruše neke prepreke, možda čak i nepromišljeno. Drugim riječima ,taj odnos od samog početka izlazi izvan okvira koji se smatraju „primjerenim ponašanjem“ u oba smjera, a ja se nadam da nisam prešla granicu dobrog ukusa.


3. Rea je upravo izašla iz jedne emocionalne veze koja ju je svojevremeno potpuno ispunjavala. Dugo apstinira i u njoj se budi animalna želja za muškim dodirom. Postaje li ona zbog tog svog nagona lak Arturov plijen?


Jednom kada se sruši emocionalno stabilna veza, veza koja je ujedno tjelesno ispunjavala dvoje na svim razinama povezanosti, ostaje praznima i potrebno je vrijeme oporavka. Upravo ta praznina u ženi ponekad izaziva tupu bol jer je tijelo opominje da je uskraćeno za dodir. Naime, mišljenja sam da se dodirom daleko bolje izražavamo nego riječima. U ovom slučaju Rea je lak plijen jedino vlastitih htijenja i potreba i to je ne odvodi u krivom smjeru. Naprotiv, vrlo je iskrena prema sebi i na taj način ona prvo upoznaje svoje iskonske želje jer ne pripada onim ženama koje tvrde da im muškarac nije potreban. Na neki način se suočava sama sa sobom, a upravo kontrast između dva muškarca koja su okosnica njenog života u tom razdoblju, dokazuje privlačnost u različitosti. Ipak se naše želje i potrebe s godinama, moguće, mijenjaju, a da toga nismo niti svjesne.


4. Kada su lijepe žene u pitanju, uredske spletke postaju neminovne. Doživljava li ih i vaša junakinja i ako da, kako se s njima nosi?


Uredske spletke ponekad su začin i ništa više od toga. One u svom korijenu možda razotkrivaju dozu licemjerja suradnika, želju za napredovanjem, iako poslovni rezultati nisu briljantni. Na neki način isticanjem među suradnicima, skrećemo pažnju na sebe. Rea, ipak, mnogo ulaže u svoj rad i maksimalno mu je predana, no u odnosu na neke druge žene, malo više drži do sebe i želi se svidjeti suprotnom spolu. To čak i ne skriva. Samim tim možda izaziva netrpeljivost kolegica, iako to nije njen problem. Biti lijepa žena ipak je daleko više od njene vanjštine i Rea je toga duboko svjesna, tako da je ne mogu omesti te sitne intrige i podmetanja. U konačnici njeni poslovni rezultati stoje iza nje i stavljam naglasak upravo na to jer takvo razmišljanje smatram vrijednim.


5. Osvrt na roman profesorice Juračić daje naslutiti da se radnja romana odvija uglavnom u okruženju poslovnog svijeta u kojem vladaju mnogi suprotstavljeni interesi. Firma u kojoj Rea radi surađuje s jednom uglednom talijanskom firmom. Odakle ste vi crpili materijal za ove podatke?


Taj dio je potpuno izmišljen, dakle, fikcija u punom smislu te riječi. Čak nisam bila u stanju imenovati posao kojim se oni bave jer sam lebdjela u nekom poslovnom svijetu koji nema čvrsto uporište. Mamila me jedino pomisao da moji glavni junaci dobiju priliku za zajedničko poslovno putovanje koje sam bezobrazno iskoristila na način da sam ih konstantno privlačila i hladila, dovodeći ih u situacije koje su im pomicale tlo pod nogama. Bio je to vrlo dobar izazov za mene, odvesti čitatelja na put, a ne izgubiti pritom tu snažnu poveznicu između Artura i Ree.


6. Jesu li svi likovi romana fikcija, ili ste imali neke uzore iz vašeg okruženja u stvaranju pojedinih likova? Zanimljiv je lik Reine prijateljice Sonje, iako ona stoji u sjeni zbivanja i bitno ne utječe na tijek radnje.


Sonja je stvaran lik i cjelokupan odnos između dvije prijateljice ima čvrstu podlogu u mojoj realnosti. Zaslužila je da je na neki način ovjekovječim jer mi već godinama iz dana u dan nudi ono što se naziva iskrenim prijateljstvom, iza kojeg nikada nisu stajali nikakvi interesi. Naime, jako dobro znamo kako je danas rijetkost imati uz sebe takvu osobu i ona se čuva kao dragocjenost. Eto, osobno sam našla način da joj se odužim za njenu odanost i toplo se nadam da će se čitateljima lik Sonje zaista svidjeti. Uz to, divno je imati uz sebe osobu koja vam neće podilaziti samo zato jer vas voli i poštuje, već naprotiv, dobro će vas oplesti kada smatra da se nepotrebno dovodite u rizične situacije.


7. Kontroverzan lik je Talijan Marino koji se nastoji ugurati u odnos između Ree i Artura. Lijep, bogat, samouvjeren i drzak. Jeste li ikada u životu sretali takve likove, odakle vam predložak za njegov opis?


Iskreno, nisam. Naime, predložak za njegov lik opet sam crpila iz vlastitih maštarija koje imaju u svojoj osnovi poruku. Upravo to što je fatalno privlačan muškarac, što je sklon isticanju svoje samouvjerenosti, nekako moćan i nadmen, što u sebi ima i dozu drskosti koja je ipak ženama na neki način privlačna, smatrala sam ga dobrim likom za usporedbu s Arturom. Rea je imala mogućnost povlačiti paralele i zagrepsti malo više ispod površine. Ta magnetska privlačnost između Artura i Ree, možda dolazi još više do izražaja kada se razmetljivi Talijan, koji koristi sav svoj šarm, nameće između njih dvoje. Uz to, dobila sam priliku razotkriti čitateljima zašto je lik Artura takav kakav je jer postoji razlog njegove okorjelosti, netaktičnosti u odnosu sa ženom, grubosti koja pak u Rei nije izazvala odbojnost.


8. Koja točka u romanu znači prekretnicu u Reinom doživljavanju svijeta? Koji je to trenutak u kojem ona postaje svjesna svoje ljubavi, svjesna da je pronašla muškarca svog života?


Prekretnica romana je nešto što se, možda, mnogim čitateljima neće svidjeti. Bio je to trenutak kada je ona dobila priliku da konačno raščisti sve svoje dvojbe.


9. Venerina muholovka je biljka mesožderka koju njeguje Rein šef Artur. Čini se da naslov romana ima i simboličko značenje. Kako ste došli na ideju da upravo to bude naslov vašeg romana?


Smatrala sam da niti jedna drugi naslov ne bi bolje odgovarao sadržaju, tako da sam bila prilično zadovoljna idejom o Arturovom hobiju, a simbolika upravo leži u tome da kada se najpoznatija biljka mesožderka dočepa svog plijena, vari ga i po nekoliko tjedana. U mojoj percepciji poruka je bila jasna. Kada žena uz sebe ima pravog muškarca, ne odriče ga se godinama. Naprotiv, razvija se uz njega jer je njegovana kao cvijet i može istaknuti svu raskoš svog senzibiliteta. Na ženi se to itekako primijeti, kao što se primijeti i na onoj koja vene jer je nesretna u ljubavi.


Mihovila Pasarić Walner
Intervju je objavljen na Portalu Očaravanje




VENERINA MUHOLOVKA

_________________________________________________________

Roman se može naručiti na gore navedenom linku.



...

Posted by blueperlaa on January 13, 2016 at 3:05 AM




Sažetak:


"Prvijenac Gordane Majdak, intrigantnog naslova „Venerina muholovka“ počinje kao lagana erotska priča namijenjena čitatelju u nekom dokonom poslijepodnevu. Jednostavne kompozicije, pisana u prvom licu, prati doživljaje ekonomistice Ree, žene na pragu četrdesete godine života, od vremena njezinog emocionalnog kraha i poslovnog uspona.


Rea je slična biljci mesožderki koju uzgaja njezin šef. Željna muškog mesa i gotovo animalnog seksualnog apetita, čini se da će postati lak plijen uredskih spletki i vlastitog nagona. Kao biljka mesožderka, Rea osjeća nekontroliranu glad za dodirom i mirisom muškarca, ona ga želi kušati, sažvakati i ispljunuti kao nešto što je zadovoljilo trenutni nagon i što se ležerno može odbaciti.


Međutim, našavši se u svijetu kapitala, intriga i prijevara, Rea sazrijeva i otkriva nove ljudske vrijednosti; poštenje, iskrenost, lojalnost i britku kritičnost kojom oslikava blistavu bijedu dijela poslovnog svijeta.


Rea potvrđuje da se potrebe muškaraca i žena po svojoj prirodi ne razlikuju, da su one po svom životnom tkivu iste, samo se na potrebe žena nataložio debeli sloj povijesno uvjetovanih društvenih normi koje ona skida, veo po veo, ne gubeći pri tome svoju ženstvenost.


„Venerina muholovka“ nije roman koji mijenja svijet, ali je svakako roman koji otvoreno ruši neke stereotipe koji su ženama dodijelili strogo omeđene društvene i obiteljske uloge. I ono dokono poslijepodne u kojem smo posegnuli za ovom pričom, bit će ispunjeno."


- Marija Juračić, prof.



Naslov: Venerina muholovka

Autorica: Gordana Majdak

Broj stranica: 254

Nakladnik: REDAK

Godina izdanja: 2015.

ISBN: 978-953-336-262-5

Tisak: digitalni tisak knjiga - print na zahtjev



VENERINA MUHOLOVKA

_________________________________________________________

Roman se može naručiti na gore navedenom linku.




Sve je počelo na radionici kreativnog pisanja Centar Pisanja Cekape kao domaća zadaća. Od tada je prošlo gotovo punih pet godina. Popriličan broj sati provela sam pišući svoj prvi roman, a danas je on doživio svoju objavu i odlazak u svijet zbog čega sam silno uzbuđena, iako sam svjesna da on nije sam vrh hrvatske književnosti i smatram ga štivom za razonodu, te živim u uvjerenju da se čita s lakoćom, da ima intrigante dijelove, one šaljive, putopisne i ulazi u žensku psihologiju otkrivajući koliko smo ponekad nesavršene, kako i nas vodi snažan seksualni nagon, te smo sklone pretjeranom vaganju osjećaja, blagoj prevrtljivosti i naravno promišljanju.


Bez velike i nesebične pomoći književnice i profesorice Marije Juračić, vlasnice poetskog internetskog portala "Očaravanje" i obavljenog, ogromnog posla koji je odradila lektorirajući moj roman, pomoći prijateljice po peru Sofije Leopold Zavalić čija su mi zapažanja bila od neprocjenjive vrijednosti i mog grafičkog urednika, pjesnika Darka Dautovića, mlade fotografkinje Ivone Orečić, autorice naslovne fotografije; puno teže bi bilo ostvariti svoj san. Također sam zahvalna na financijskoj i moralnoj pomoći mojoj dragoj Sanji Kašćelan, zatim Petri Rep i Snježani Rep, vlasnicama kozmetičkih salona ''Luna'' i ''Tija''.


Posebnu zahvalu dugujem mojim sinovima, Filipu i Patriku, za sve one dane radosti koje su unijeli u moj život i za neprocjenjivu, obostranu ljubav, te voljenom muškarcu Danijelu Markočiću čija je podrška značajnija od riječi.


Nakon što završite svoj roman koji je svakako bio velik izazov za vas, suočite se s činjenicom da trebate izdavača i nekoga tko će bar malo pažnje posvetiti vašem radu, kome će biti važno što vi kao autorica želite. Osobno sam imala sreću da mi je s potpunim povjerenjem Redak webknjižaru preporučila književnica i profesorica Marija Juračić, te pjesnikinja Maja Šiprak čija je suradnja s Retkom bila svakako dobra i pohvalna, time potaknuvši moj interes. Bez previše pompe i hvale, kratko i jasno sam dobila naputak i konkretne informacije o kakvoj se tu suradnji radi i već prilikom prvog kontakta s gospođom Nikolinom Jelić imala sam dojam da ćemo ostvariti dobru, jednostavnu, produktivnu suradnju.


Danas je prilično teško pronaći nekoga tko vam pristupa sa srcem i unosi u svoj rad emocije i brigu za druge, za njihove potrebe i želje, a malo manje je koncentriran na financijsku konstrukciju. Upravo su Nikolina Jelić i tim suradnika Redak webknjižare pokazali sve ono što sam kao autorica priželjkivala kada sam se odlučila na izdavanje svog prvog romana.


Gordana Majdak



...

Posted by blueperlaa on December 12, 2015 at 12:30 AM

U otkucaju srca


Prva, opipljiva misao ovog prohladnog jutra dok se premještam u toploj postelji i ostvarujem se u zamišljaju budne emocije, zavodi moja čula:

                             ''Zadrži me u otkucaju, svoga srca.''

Još jedan dan uzet će nam dah, gurnut će nas u sutra, nestat će poput obrisa zamagljenog okna kojeg sam nemarno obrisala rukom kako bih uočila sivilo grada iako je danas potpuno nebitno vrišti li ovaj beton pod topotom vremena, prekriva li inje onu napuštenu topolu u samoći golu, miriše li na benzin i tutnji li gradom prazan vjetar. Ne marim. Živim, tvoja, u raskoši topline probuđenog srca. Ovdje moje vizije više nisu mračne, sjene su na mojoj strani i dodirujem te punim dlanom osluškujući tvoju tišinu. U njenom tijelu, u njenoj postojanosti borave moje riječi, sve moje misli raspršene u prašinu koja se taloži na namještaju na kojem mogu kažiprstom nacrtati srce i glasno izreći:

''Izabrala sam slobodu uz odlazak u svijet ljubavi, umjesto straha rastočenog poput otrova kojim sam se trovala uništavajući bit postojanja, jer svojevremeno sam gotovo izgubila vjeru u ljubav.''

Ostajem u tvome pogledu dok još nije prekasno. Nemam razloga za umiranje, dajem si priliku da kušam sadašnjost i ne skrivam ogrebotine. Otkrivam ti svako jutro ovaj svijet u kojem sam rođena kao Žena. No, ne tražim od tebe da postaneš dio moje prošlosti jer jedino je bitno da me osjećaš od kada me možeš udahnuti. Samim tim kao da prije nisam postojala ispunjena tek do pola, kao da nisam nekoć bila ranjena, zastrašujuća, a prepuna mogućnosti.

*

Gordana Majdak

Copyright ©2015


 

...

Posted by blueperlaa on December 9, 2015 at 2:10 AM

Izloženi Ljubavi


Dani polako ispunjavaju prosinac, ulaze u tijelo nezaboravne godine. Upravo u tim danima nalik lepršavom snu u kojem sam razbuđena i zrela za ljubav; boravim u tebi. Možeš li pojmiti, ljubavi moja, sav taj kolorit prekrasnih doživljaja, svu radost ispunjenih nadanja dok smo izloženi ljubavi; da upravo oni svjedoče o našoj srodnosti? Danas sam potpuno tvoja i prihvaćena. Stalno sam ovdje, utisnuta u ljubav poput nagog tijela koje se ušuškalo pod mek i topao prekrivač. Udišem te i obnavljam se u toplini tvoga zagrljaja, ne opirem se luksuzu svoga života otkako te ljubim. Iako te ponekad šutim, meka i nježna poput izvađenog pera iz jastuka i dotičem te jedino mišlju i spoznajom koliko te volim. Jednostavno je sve drugačije od kada ti ponavljam sebe, od kada živim za nas i danas se ne ustručavam krenuti u bajkovitu zimu. Zapravo, veselim se prvim pahuljama snijega, promatrajući kako se lijepe za čisto prozorsko staklo jer gledat ću u daljinu, daleko dalje od suznog pogleda; proživljavajući bliskost u udobnoj skrovitosti tvoga srca. I nadalje bit ću ti beskrajno zahvalna i nezatomljiva u svojoj rječitosti. Nadahnuta, prizemljena, a opet nekako čudesno bestežinska i prepuštena dragosti lijepih zbivanja, očaravajućih dodira pod punoćom tvojih toplih dlanova, pomahnitalih poljubaca jer i večeras si ovdje slatkast i neodoljiv, gladan i neumoljiv, a tako neupitno moj…


*

Silence/Gordana Majdak

Copyright ©2015



Rss_feed

Tekstove potpisuje - Gordana Majdak


Sve moje dosadašnje riječi koje sam prenijela na papir i dalje brižno čuvam. Nose one u svome korijenu bitne značajke koje su svojevremeno obilježile neke moje žudnje, boli, opipljive ljubavi. Ipak današnjica ne zaudara na tugu u niti jednom trenutku, elegija dominantnih stihova više ne caruje mojim srcem, niti se ovo vrijeme može usporediti s bilo kojim vremenom u kojem sam boravila do sada. Prošlost je utrnula, potpuno utihnula, usnula. I puštam je neka sniva sve one snove koji su mi bili suđeni jer život je ponekad jeftina igra riječima i licitacija potrošnih djela na kojima zarađuju lešinari probušenog srca.

***
Prva samostalna zbirka

Izdavač

Udruga umjetnika “Vjekoslav Majer”, Zagreb

01.12.2012.

***

Kaligrafskim umijećem jezika niz kožu željnu dodira, Žena je ispričana usnama istinskog Muškarca na tisuće načina prije nego što je dosegla vrhunac svog stvaralaštva ...

 



***

Voljeti. Osjetiti. Prigrliti bol. Otvoriti se raskolom sablasnih sposobnosti, privržena ogoljenoj riječi.

Sve navedeno kušala sam jezikom. Upijala očima zanesenjaka. Žene podložne manipulaciji vlastitih orgijanja misli, ulaskom u srž sadržaja, uzeta njima.

Često se podajem nabrekloj inspiraciji. Razmičem vlažne butine dostupna čitateljima. Pišem kako voljeti svoja posrnuća, sjene, prelaskom preko pukotine u očima, u istraživačkom pohodu libida.

Ponekad nisam dovoljno stvarna. Osjećajna. Osebujno ljubljena Žena, utkana u slatkorječiv stih. Zauvijek sam otuđena. Neprihvatljiva.

***


***
U nekim trenucima podala bih se osamljenosti izvan okvira svakodnevice sa svrhom poimanja sebe. Zavirila bih u sve one skrivene kutke u kojima obitavaju riječi u sjeni i izvukla ih iz mraka. Podarila bih im svjetlost otvorenih očiju. Zjenice lišene tuge. U prstima stvaralaštva osjećala bih bilo zadovoljstva, konačnim ispisom nedovršene priče,  neisporučenih emocija, ali ne bih okončala sadašnjost. Upravo nje želim biti duboko svjesna u okruženju u kojem stvaram.

Iako, često bježim. Iako, često lutam.

***

Druga zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

15.12.2012.

 

Lice ljubavi

crno - bijelo izdanje

Lice ljubavi

izdanje u boji



Pomaknuti haiku - zbirka

Prva zajednička zbirka

Nakladnik Unibook, Zagreb

23.06.2012.


 ***

Dva lica istog naličja ljubavi, ponekad svjedoče o nametnutoj sudbini, ogoljenoj lažnosti, licemjernom ishodu. Spoznala sam bitnost ustrajnih misli, otkrila puteve samokritičnosti i dozvolila sjeni da me prati. U tami, svijetla.

Željom za okusom sirovog života mapirala sam područje izvan margina morala, jednoličnosti nadanja, tuđih sanja. Prigrlila sam moć trenutnog ushita divljeg srca, nagosti bila, ali svejedno me porobila misao kako gotovo ništa nisam izrekla mnogobrojnim, ispisanim djelima.

Silence



My Moon

Miljenice Tišine; za čime uistinu žudiš kad presvlačiš dlanove, mijenjaš usne, prodaješ oči?

Kupuješ povoljno izlomljene snove, pobireš krhotine tuđih života, lijepiš uspomene.

Grudi stavljaš na panj, nudiš smjelo svoju ranjivost. Pričaš bojama srca nedovršenu priču

i oplakuješ potrošene noći. Iscijeđen Mjesec. Bludne zvijezde. Golo jutro koje krvari, kapajući

toplo izgubljeno vrijeme. Zavodiš nikad dočekan dan, raširenih ruku, razmaknutih bedara.

Usamljena, u vječnosti nadanja.


POMAKNUTI HAIKU

*

Stakleno jutro

svježinom te umiva

čekaš zrelu noć.

*

Bjelina grudi

zasljepljuje sva čula

sad noć se budi.

*

Soba udiše

zarobljene mirise

postelja drhti.

*

Slika miruje

snena tek pred svitanje

uokvirena.